fbpx
  svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Čvrsto stojim iza riječi “biram”: alumna Hind El Sayed

Poznajete li vi nekoga s imenom Hind? U nastavku čitajte priču naše alumne Hind i saznajte dirljivu priču kako je došlo do toga da ona nosi to ime.

Za nahla.ba pripremila Hana Hajrić, članica Nahlinog kluba mladih Tignum

NEŠTO O MENI

Onog ljeta '96 kad se nada počela ponovo rađati i rasti, tada sam i ja došla na ovaj svijet. I možda upravo iz tog razloga moju ličnost karakteriše konstantna potreba za popravkom i neprestana nada u boljitak nas samih. Moje ime je Hind El Sayed. Da, znam, jako je neobično ime, i ne, nisam dobila ime po poznatoj Hind iz vremena Poslanika, a.s. Ime sam dobila kao dugo očekivanu želju mog rahmetli oca da svojoj kćerki da ime po voljenoj majci. Božijom odredbom došla je Hind na svijet. Mama joj je dala ime, jer su i nana i otac već bili na daleko ljepšem i sigurnijem mjestu. Rođena sam u sedmočlanoj porodici u Zenici, a porijeklom sam iz daleke Aleksandrije.

AKADEMSKI PUT

Po završetku srednje škole dvije godine provela sam tražeći odgovarajući studijski program, i u tome, kao treća sreća, sasvim slučajno, odlučim upisati pedagogiju. Tu pronalazim smisao za mnogo toga, odmaknem se od ideje da pedagogija može stati u frazu "voljeti rad s djecom", već da je to dosta opširniji i složenji pojam i djelovanje. Ustvari, pedagogija obuhvata sve ono što je mene uvijek interesiralo - sistemsko rješavanje problema, kako formirati stabilnu i funkcionalnu ličnost, a jednako tako i funkcionalnu porodicu. Dakle, svaki društveni projekt dio je pedagogijskog djelovanja. Tu razbijam predrasudu o tome da je pedagogu mjesto samo u školama, i vjerujte, ja se vidim na najmanje sedam radnih pozicija koje su iz aspekta pedagogije, a nijedno od njih nije školska zgrada.

DRUŠTVENI ANGAŽMAN U SVRHU VLASTITOG NAPRETKA

Već od rane dobi imala sam potrebu da učestvujem u nekoj humanitarnoj aktivnosti, da budem dio neke akcijske ekipe ili pak da učestvujem u nekom društvenom projektu. Mnogo puta su me pitali zašto to radim i šta ja imam od toga (da li sam plaćena, zašto nisam, to je gubljenje vremena itd.). Iskreno, racionalno posmatrajući argumente često nisam imala odgovor na postavljena pitanja, ali nisam znala kako objasniti da se ja prosto osjećam dužnom da sve to radim. Zajedno sa mnom rasla je i moja odgovornost prema zajednici, pa sam tokom fakultetskih dana puno vremena ulagala u vannastavni angažman - od toga da sam bila ispomoć u organiziranju nekih aktivnosti unutar našeg odsjeka na Fakultetu, do kratkoročnog angažmana na terenskim humanitarnim akcijama, vođenja radionica, druženja, takmičenja za djecu iz raznih oblasti sve do samostalnog kreiranja projekata. Projekt kojim se posebno ponosim nosio je naziv "Osmijeh", a sastojao se od obilaska djece u domovima i bolnicama pred novogodišnje praznike, uz neki simbolični poklon. Ovaj projekt organizovala sam još tokom srednjoškolskih dana. Naravno, priroda mog studija davala mi je priliku za dodatni angažman, čak bih mogla reći da je moje volontiranje bilo i jedan vid praktične primjene onoga što sam teorijski učila.

RAZLIKA IZMEĐU TEORIJE I PRAKSE - SPREMA LI NAS OBRAZOVNI SISTEM ZA RAD?

Kad je riječ o radnom iskustvu, rado se sjetim riječi moje trenutne mentorice na master tezi: bit ćete zahvalni onima koji su vam pokazali kako biti, ali vjerujte, više ćete naučiti od onih koji će vam pokazati kako ne biti. Činjenica je da nas obrazovni sistem sprema za nešto što je daleko od stvarne prakse rada. Upravo zbog toga mladi dožive šok na početku svog radnog iskustva. Ali to ne trebaju shvatiti kao ograničenje ili još gore, da se pomire sa stanjem kakvo jeste. Od 2019. kad sam započela svoje prvo radno iskustvo, pa sve do sada, promijenila sam tri radna mjesta - sva su različita - od administrativne radnice, odgajateljice pa do prodajne agentice. Na svakoj radnoj poziciji stekla sam takvo bogato znanje koje ne bih mogla jednostavnim riječima opisati. Ali moj glavni zaključak do sada bio bi da standarno radno vrijeme i radni zadaci postavljaju novi trend, gdje ljudi žive zbog posla, ne shvatajući da je posao samo jedan od segmenata ljudskog života pored kojeg ima bitnijih. Zbog toga zagovaram samostalno poduzetništvo i nadam se da ću biti dio generacije koja će reći NE tretiranju ljudi samo kao radnih resursa. Smatram da je važno da na svakom radnom mjestu budu uzete u obzir sve potrebe i mogućnosti osobe koja obavlja taj posao.

POGLED U BUDUĆNOST

Već sam, hvala Bogu, u aktivnom procesu otvaranja vlastitog salona vjenčanica. Svi koji me poznaju znaju da je to jedan od mojih najvećih snova - ne samo otvaranje vlastitog biznisa, već baš - salona vjenčanica. Kad sam samoj sebi pokušala objasniti otkud baš potreba za ovim poslom, povezala sam to s ljetom u kojem sam rođena. Dakle, i u ovom poslu je nada za osmijeh, iskrenost, ljubav, sreću...

TIGNUM U MOM ŽIVOTU

Sjećam se prvog susreta s predsjednicom CEI Nahla, Sehijom Dedović, u kojem nas je na prvom ciklusu Tignuma pitala zašto smo baš ovdje na ovom programu. Tada sam odgovorila bez imalo emocije: Tu sam radi obogaćivanja svog CV-ja. I prošle su dvije godine, a ja sam svoju ličnost tako sredila, opeglala, obuzdala, susretala se s njom, odgojila je toliko da mi profesionalni razvoj nije više bio prioritet. A hvala Bogu bilo je i tog profesionalnog razvoja. Na Tignumu, sa svojom posebnom grupom, pronašla sam osobe koje liče na mene. Sjećate li se onih pitanja što su mi svi postavljali (zašto učestvuješ, šta imaš od toga i sl.) Do Tignuma sam često slušala takva pitanja i počela sam se pitati da li je nešto do mene, možda pogrešno razmišljam. I onda dođem na Tignum i shvatim da puno djevojaka ima isto razmišljanje kao i ja. Ono što je specifično za Tignum jeste to što nije fokusiran na samo jedan segment razvoja ličnosti, već paralelno potiče razvoj više segmenata, od kojih bih posebno istakla psihološki, profesionalni i socijalni razvoj. Znala sam posmatrati svaku svoju kolegicu iz Tignuma i tačno znati koju osobinu posjeduje, a da je i ja želim usaditi u sebe. To je bio krug u kojem je zabranjena negativna energija, ne zato što postoji znak zabrane, već zato što smo aktivno bodrile, podržavale, ali i usmjeravale jedna drugu. Zaključila bih riječima naše prve mentorice Amine Šljivo Bećić: (...) budimo od onih žena koje će uvijek drugoj ženi biti od pomoći i pružiti razumijevanje (...). Ove riječi često mi odzvanjaju u mom svakodnevnom životu.

KUTAK ZA PORUKE

Ponavljam sebi: Kad su u pitanju moji postupci, čvrsto stojim iza riječi "biram", a nikako ne prihvatam riječ moram, jer iza izbora stoji moć i snaga, a iza moranja stoji slabost i potlačenost. Ako mi je već nešto ponuđeno na tacni života, ima da to percepiram po svom izboru. Ja biram svaki dan da budem kćerka, sestra, prijateljica, učenica, radnica itd. Ja biram borbu, biram nastaviti dalje, biram prihvatiti teškoću, a moja odgovornost za ispunjavanje svih obaveza koje svaki izbor nosi sa sobom samo je odraz moje zrelosti i spremnosti.

Zahvaljujemo Hind na ovoj priči i želimo joj uspjeh u budućnosti. Sve vas pozivamo da nastavite pratiti razgovore s našim alumnama i pomognete u širenju pozitivnih vibracija i vrijednosti. Također, pratite sve naše aktivnosti na društvenim mrežama CEI Nahla i Kluba mladih Tignum te na našoj stranici nahla.ba. Ostanite nam zdrave, sretne, čile i mile.

VEZANE PRIČE