svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Modeli društvenog poduzetništva – za poduzetničke avanture sa svrhom
Motivirani pričom naše polaznice Lane s obuke za community menadžericu o njenom biznisu koji počiva na načelima društvenog biznisa, odlučili smo pojasniti šta je to uopće društveno poduzetništvo i predstaviti vam 4 modela društvenog poduzetništva o kojima možete razmisliti ukoliko planirate poduzetničku avanturu.
Za nahla.ba pripremila: Amina Šljivo Bećić, voditeljica Nahline poslovne zajednice, Sarajevo
Da počnemo ispočetka. Socijalna ekonomija je namijenjena stvaranju dobrobiti za društvo, a ne isključivo za vlasnike i investitore kapitala. EU definira društvena preduzeća kao kombinaciju društvenih ciljeva i poduzetničkog duha. Ona se fokusiraju na postizanje širih društvenih ciljeva, ciljeva okolinske održivosti i ciljeva razvoja zajednice. Dakle, razlike između društvenog i tradicionalnog poduzetništva ogledaju se u:
- motivima poduzetništva (profitni motiv nije dominantan u socijalnom poduzetništvu, nego je to motiv stvaranja društvenih vrijednosti),
- iako je efikasnost potreban preduvjet za oba vida poduzetništva, stvorena dobit se u socijalnom poduzetništvu dijelom izdvaja za nagrade (plate) zaposlenih, a većim dijelom za razvoj,
- socijalna preduzeća u načelu se fokusiraju na zapošljavanje marginaliziranih grupa stanovništva, mada se u njima zapošljavaju i drugi profili uposlenih,
- oblici poduzetničkog djelovanja su različiti – u tradicionalnom poduzetništvu to su privredna društva, u socijalnom poduzetništvu postoje različiti oblici od fondacija i udruženja, preko zadruga i radničkih kooperativa do drugih formi neprofitnog djelovanja.[1]
Kakvo je stanje u BiH kad je u pitanju društveno poduzetništvo?
Nacrt Zakona o društvenom preduzetništvu Republike Srpske prošao je procedure usvajanja Vlade i Narodne skupštine. Nacrt Zakona o društvenom preduzetništvu Brčko Distrikta je također u procesu usvajanja, dok je u Federaciji Zakon o socijalnom poduzetništvu u fazi izrade. Predloženi zakoni su stimulativni za buduće poslodavce, a u isto vrijeme uzete su u obzir potrebe marginaliziranih grupa i lokalnih zajednica.
Koji su to modeli o kojima i vi možete razmisliti ukoliko podržavate ovakve biznise ili pak želite osnovati jedan takav?
1. SELLING biznis model – gdje je grupa kojoj benefiti ovog biznisa služe ista ona kojoj se ustvari nude te usluge. Jedan takav je primjer biznis banke za siromašne koju je osnovao Muhammad Yunus, začetnik društvenog poduzetništva, koji je ponudio mikrokredite za siromašne žene kako bi pomogao srednjoj klasi i ekonomiji cijele države.
2. SOURCING biznis model – model u kojem kupujete sirovine od grupe kojoj želite pomoći. Time ih osnažujete ekonomski, ali također im možete pružiti edukaciju i druge vrste osnaživanja. To može značiti da kupujete crvene paprike roge od žena iz određene ruralne sredine i pravite ručno rađeni ajvar koji ćete dalje prodavati. Ili pak, da pravite odjeću od materijala koji bi inače završio u smeću i time zagadio okoliš.
3. STAFFING biznis model – model u kojem se zapošljavaju specifične i grupe u potrebi iz društva, koje su inače teško zapošljive. Time želite da im vratite samopouzdanje, osnažite ih i date im izvor prihoda. Takav je primjer bh. kompanije Greens koja prodaje začinsko bilje, a zapošljava osobe s invaliditetom.
4. SHARING biznis model– u ovom slučaju osnivač (profitno ili neprofitno pravno lice) se odlučuje da sav profit ulaže u društveno korisne projekte. Često to radi kroz nevladinu organizaciju koja realizira neko šire društveno dobro i takav je primjer firme Dar d.o.o, koju je osnovala CEI Nahla i koja svojim radom i profitom pomaže rad ovog udruženja. U ovu kategoriju spadaju i one firme koje osnuju pojedinci s ciljem ulaganja profita u društveno korisne projekte kao i one koje osnuju udruženja ili fondacije isključivo s takvim ciljem.
