fbpx
  svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Neformalno obrazovanje kao snaga društva

U današnjem društvu, gdje se tržište rada brzo mijenja, a obrazovni sistemi često ne uspijevaju u potpunosti pratiti te promjene, neformalno obrazovanje postaje ključni faktor za razvoj pojedinaca i zajednice. Naida Kokić, izvršna direktorica Fondacije “Izvor nade” u Sarajevu, kroz primjere iz prakse, objašnjava kako neformalno obrazovanje nudi konkretne, tržištu potrebne vještine, ali i doprinosi razvoju društvenih i emocionalnih kompetencija. U vremenu kada su brzina i prilagodljivost ključne, ovaj oblik obrazovanja pruža učinkovitu platformu za cjeloživotno učenje i izgradnju društva spremnog za izazove budućnosti.

Pojam neformalno obrazovanje javlja se sve češće u radovima koji se bave obrazovanjem, ali i kao određeni vid obrazovanja sa svojim karakteristikama i rezultatima. Molim vas da nam približite termin neformalno obrazovanje.

Neformalno obrazovanje podrazumijeva različite oblike planiranog i strukturiranog učenja izvan formalnih ustanova poput škola, fakulteta ili univerziteta. Za razliku od tradicionalnog pristupa u školskoj klupi, neformalni programi su najčešće organizirani u manjim grupama, kroz radionice, volonterski rad, mentorstvo ili praksu u zajednici. Upravo ta interaktivnost i praktična usmjerenost doprinose tome da učesnici brže stiču konkretna znanja i vještine, ali i razvijaju sposobnosti kritičkog razmišljanja, saradnje i liderstva.

Suština neformalnog obrazovanja jeste prilagodljivost i fokus na potrebe konkretne populacije: polaznik nije tek pasivni slušatelj, nego učestvuje u nastanku samog znanja kroz lično iskustvo, diskusiju i timski rad. Danas, kada se tržište rada konstantno mijenja, ovakav vid obrazovanja omogućava sticanje savremenih, realno traženih vještina, što je jednako važno i za profesionalni uspjeh i za lični razvoj.

Evidentna je rastuća potreba društva za neformalnim obrazovanjem. Na koji način oblikovati društvo koje razumije značaj neformalnog obrazovanja?

Da bismo istinski utemeljili neformalno obrazovanje u društvu, moramo najprije priznati da učenje ne počinje i ne završava u školskim klupama. To podrazumijeva snažniju saradnju između formalnog i neformalnog sektora. Primjera radi, fakulteti mogu udružiti snage s organizacijama koje nude mentorske programe, kurseve ili praksu prilagođenu stvarnim potrebama zajednice i tržišta rada.

Veliku ulogu igra i privreda: poslodavci koji uvažavaju certifikate i vještine stečene izvan klasičnog obrazovnog sistema daju snažan impuls svim kandidatima da se uključe u razne neformalne edukacije. Ključna je, dakle, otvorenost – i institucija i kompanija – da prihvate činjenicu da znanje nije nužno ograničeno na okvire propisane nastavnim planom. Kada je i šira javnost svjesna vrijednosti praktičnih znanja, komunikacijskih vještina i drugih kompetencija koje se razvijaju u neformalnom okruženju, onda se stvara živo, inkluzivno društvo, spremno na kontinuirani napredak.

Posebno je djelotvorno pokazati pozitivan primjer: ako jedna osoba pokrene vlastiti posao zahvaljujući vještinama stečenim, recimo, u programu socijalnog mentorstva ili kroz edukativne radionice, to snažno inspiriše i druge. Tako zajednica počinje uviđati konkretnu korist od neformalnog obrazovanja, a mladi i odrasli bivaju ohrabreni da se edukuju i razvijaju kroz različite prilike izvan formalnog sistema.

Da li, prema vašem mišljenju, postoji neusklađenost vještina koje osobe stiču tokom obrazovanja i vještina koje se traže na tržištu i koje poteškoće proizilaze iz toga?

Nažalost, ta neusklađenost je i te kako vidljiva: formalno školovanje ponekad izostavi one meke vještine – poput samoinicijative, timskog rada, prilagodljivosti i spremnosti na rješavanje problema – koje su u praksi itekako poželjne. Mlade ljude nerijetko zatječemo pomalo zbunjene i nesigurne nakon fakulteta, jer ih radno okruženje dočeka s drugačijim zahtjevima.

Kao direktna posljedica ove praznine, mnogi poslodavci primorani su uložiti dosta vremena i sredstava da uvedu nove uposlenike u posao. S druge strane, mladi se osjećaju kao da “kasne” ili nisu dovoljno pripremljeni. Tu na scenu stupa neformalno obrazovanje, nudeći konkretnije, brže i savremenije metode podučavanja. Kroz prakse i različite mentorski vođene programe u vidimo kako ljudi relativno brzo savladaju upravo one vještine koje poslodavci često ističu kao ključne. Kada se te vještine učvrste, pojedinac postaje konkurentniji na tržištu rada, a privreda dobija motivisanog i kompetentnog radnika.

Ponekad se javljaju konstatacije da je neformalno obrazovanje neorganizirano. Slažete li se sa ovim i kako možemo pobliže pojasniti put pripreme i realizacije jednog programa neformalnog obrazovanja?

Iz mog iskustva, neformalno obrazovanje uopće nije neorganizirano – već je naprotiv pažljivo osmišljeno i vrlo prilagodljivo. U Fondaciji se oslanjamo na jasnu metodologiju koja uključuje analizu potreba polaznika, zatim konkretno planiranje ciljeva i sadržaja, te pripremu mentora i edukatora s relevantnim stručnim znanjem. Nakon toga slijedi faza realizacije, gdje se insistira na interakciji, praktičnim radionicama i timu stručnjaka koji prati napredak i motiviše učesnike.

U završnici svakog programa vršimo evaluaciju postignutih rezultata, pa zatim unaprjeđujemo model za naredne generacije polaznika. Dakle, svaka faza je jasno definisana, a istovremeno ostavlja prostor za prilagodbu specifičnim potrebama pojedinaca ili grupa. To je upravo suprotno od stereotipa o “neorganiziranosti”. Fleksibilnost, ali unutar dobro postavljenog okvira, čini da se neformalno obrazovanje u praksi pokazuje i brzim i djelotvornim.

Kroz rad sa mladima i osobama koje završavaju programe neformalnog obrazovanja, stekli ste iskustvo i uvid u obrazovne rezultate neformalnog učenja. Možete li reći, kakve rezultate postižu polaznici ovakvih programa, na koji način postižu rezultate i da li neformalno obrazovanje razvija društvene i emocionalne vještine?

Rezultati su vrlo konkretni: polaznici primjetno napreduju u vještinama upravljanja vremenom, komuniciranja i rješavanja kompleksnih zadataka, ali postaju i samopouzdaniji i proaktivniji. Kroz radionice i mentorski rad, uče da efikasnije sarađuju jedni s drugima, spoznaju vlastite prednosti i slabosti, ali i da strah od promjena ili neuspjeha pretvore u poticaj za daljnje učenje.

Također, vidimo kako se razvijaju društvene i emocionalne vještine – mladi uče raditi u timu, dijeliti znanje i podršku i graditi odnose zasnovane na povjerenju. Kroz peer-programe (vršnjačko mentorstvo) studenti koji su ranije prošli sličnu edukaciju kasnije postaju mentori drugima. Takav krug uzajamne podrške ne samo da poboljšava rezultate, nego i potiče solidarnost i empatiju, što se pozitivno odražava na cjelokupnu zajednicu.

Možemo li reći da neformalno obrazovanje postaje standard u svijetu i kakvo mjesto zauzima neformalno obrazovanje u Bosni i Hercegovini?

Bez sumnje, globalno se neformalno obrazovanje nametnulo kao ključna komponenta cjeloživotnog učenja. Veliki broj država nastoji uspostaviti mehanizme koji priznaju i vrednuju znanje stečeno izvan formalnih institucija. Tu mislim na nacionalne kvalifikacijske okvire ili certifikacijske sisteme koji u obzir uzimaju radno iskustvo, volonterstvo, te različite kurseve i projekte.

U Bosni i Hercegovini situacija je po tom pitanju još uvijek u razvoju, ali sve je vidljiviji rast interesa za kratkim, specijaliziranim edukacijama i radionicama koje nude brze i konkretne vještine. Mladi se sve češće usmjeravaju na obuke koje direktno odgovaraju zahtjevima tržišta rada, upravo zato što ih tu dočekuje fleksibilnost i kvalitetna podrška mentora ili praktičara iz određenih struka. Iako zakonski okviri i sistemske prepoznatljivosti tih programa nisu u potpunosti uređeni, realnost je da neformalno obrazovanje postaje značajna podrška razvoju pojedinaca i ekonomije, posebno u kontekstu visoke nezaposlenosti i potrebe za brzim prilagođavanjem globalnim trendovima.

Na kraju ovog intervjua, možete li nam dati zaključak koji bi bio osnova za dalje razmišljanje i aktivno djelovanje u oblasti neformalnog obrazovanja.

Neformalno obrazovanje odavno je prestalo biti rezervna opcija; ono danas predstavlja vitalnu snagu društvenog napretka. Praksa nam pokazuje da razvoj mekih i praktičnih vještina – kroz radionice, mentorstvo i timski rad – djeluje na mlade i odrasle tako da postaju motivisaniji, kreativniji i kvalitetnije pripremljeni za poslove budućnosti.

Bosna i Hercegovina, iako tek gradi institucionalno priznanje neformalnog učenja, već sada bilježi pozitivne primjere gdje su se pojedinci, zahvaljujući neformalnim programima, značajno brže zaposlili ili ostvarili ličnu i profesionalnu preobrazbu. Ovo je put koji treba nastaviti: udružiti nastojanja formalnih institucija, organizacija civilnog društva i poslodavaca kako bi se osigurala kultura cjeloživotnog učenja u kojoj se cijeni svako autentično znanje i iskustvo.

Smatram da bismo se svi – od roditelja i nastavnika do menadžera i zakonodavaca – trebali aktivnije zalagati za integraciju i sistemsko vrednovanje neformalno stečenih vještina. Time bismo stvorili društvo u kojem svaki pojedinac može iskoristiti vlastiti potencijal, a zajednica postati otvorenija i spremnija za inovacije. Upravo u tom duhu, potrebno je i dalje ulagati u edukacijske i mentorske programe koji osnažuju mlade i ukazuju na to da se stvarno, primjenjivo znanje najčešće rađa izvan okvira klasične učionice.

O sagovornici: Naida Kokić, izvršna direktorica Fondacije “Izvor nade” u Sarajevu, aktivno je angažirana u neprofitnom sektoru već više od 15 godina. Magistrica je arapskog i turskog jezika, a trenutno pohađa MBA program na Internationalnom Burch Univerzitetu. Pod njenim vodstvom Fondacija je ostvarila značajan rast projekata i uspostavila čvrste veze s lokalnim i međunarodnim partnerima. Iskustvo i ekspertizu u osnaživanju mladih, posebno iz marginaliziranih grupa, obogaćuje strateškim pristupom i dugogodišnjim radom na razvoju programa neformalnog obrazovanja, mentorstva i volontiranja. Njen rad obuhvata i razvoj partnerskih odnosa s vladinim institucijama, privatnim sektorom te raznim međunarodnim organizacijama.