Dženad Džino – s Tignumkama o planinama i fotografiji

Planine su dom za 15% svjetske populacije, te stanište za četvrtinu  kopnenih životinja i biljaka. Nažalost, kao i ostala prirodna bogatstva naše planete i planine su pod prijetnjom klimatskih promjena. U pokušaju da se skrene pažnja na ovaj problem, ali i ukaže na značaj planina, Generalna skupština Ujedninjenih nacija 2003. godine proglasila je 11. decembar Svjetskim danom planina. Tim povodom razgovarale smo s poznatim bh. fotografom Dženadom Džinom, koji na najljepši način bilježi i promovira ljepotu naših planina. U nastavku pročitajte šta njega privlači ovim prirodnim draguljima, možda pronađete inspiraciju da i sami započnete vlastitu avanturu.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on email

T: Prije svega, kada i kako se rodila ljubav prema planini?                       

Dženad: Kod nas Jablaničana ljubav prema planini je urođena, s obzirom na to da smo rođeni u krilu Prenja i Čvrsnice i od malih nogu ih gledamo svakodnevno.

T: Vjerujem da imate mnogo dragih uspomena s planina, ali koju biste izdvojili kao posebnu i zbog čega?     
Dženad: Iskreno ima ih baš dosta, lijepih momenata i dragih uspomena. Teško je reći koja je najdraža, ali evo posljednja lijepa uspomena je krdo bosanskih brdskih konja na Prenju u svitanje. Te fotografije sam podijelio na svojoj stranici prije 20-ak dana.

T: Da li na planinu radije idete sami ili u društvu?                                                  
Dženad: Obično imam društvo, ali ne preveliko, najviše tri do četiri osobe, a često idem i sam. Najljepše fotografije napravim kad sam sam.
T: Šta ste kroz planinarenje naučili o sebi?  
Dženad: Planinarenjem postaješ bolji čovjek, planinarenjem postaješ svjestan koliko smo mi ustvari mali u odnosu na prirodu i svijet oko nas. Postaješ svjestan činjenice da od svih živih bića jedino mi ljudi pravimo štetu na ovoj divnoj planeti. Planinarenje će vas napraviti boljom osobom, u to budite sigurni.

T: Vrijedi li jednom fotografu ići na planinu bez fotoaparata?  Zašto je vama planina uopće užitak?                     
Dženad: Za mene lično jednostavnije bi bilo na planinu otići bez hrane nego bez fotoaparata. Ali, odlazak na planinu vrijedi svakako, jer tu nađete duševni mir, odmorite oči, nadišete se svježeg zraka i uživate u cjelokupnom prirodnom ambijentu. Planina je mjesto gdje čovjek može odmoriti sva čula i „restartovati“ se u svakom pogledu.
T: Šta je to što nije neophodno, ali uvijek nosite na planinu?   
  
Dženad: Fotoaparat 🙂

T: Po čemu su to bh. planine posebne? Zašto su vama drage?                  

Dženad: Svaka naša planina posebna je i karakteristična na svoj način. Ono što je zajedničko za sve je da su sve naše planine izazov za planinara, za čovjeka koji voli prirodu i u njemu bude želju i potrebu za penjanjem na njihove vrhove. Neke su posebne po svom biljnom i životinjskom svijetu, neke po jako lijepim vrhovima, prelijepim jezerima, zelenim dolinama. Neke, kao što je Prenj, po svojoj surovosti i iz tih razloga su drage i meni. 
 
Trnovačko jezero, Maglić
Obronci Zelengore i Volujka
Prenj
Visočica
Previous
Next

T: Bosna i Hercegovina ima 76 vrhova preko 2000 nmv na 12 različitih planina. Na kojima ste vi bili? Da li je bilo teško popeti se i kakav nas pogled očekuje odvažimo li se na takav poduhvat? 

Dženad: Moja planinarska iskustva su pretežno vezana za vrhove hercegovačkih planina, prije svega Prenja i Čvrsnice.  Bio sam i na najvećem vrhu BiH Magliću, tu su i vrhovi Zelengore, Treskavice, Visočice, Bjelašnice, Vranice. Ali, tačan broj zaista ne znam. O težini uspona teško je dati neki globalan zaključak. Negdje je bilo jednostavno, a negdje malo manje jednostavno, ali u suštini s osnovnom planinarskom opremom i osnovnim potrebnim znanjem o planinarstvu zaista nije problem popeti se.  O užitku koji vas čeka na samom vrhu planine nepotrebno je trošiti riječi. Zaboravite na svaku kap znoja, na svaki težak korak iskoračen prema vrhu. Osjećaj je neopisiv, a pogled savršen.

 

T: Za kraj, šta biste savjetovali nekome ko želi otići na planinu, ali smatra da nema kondicije za planinarenje ili ne zna skijati (s obzirom na to da nam se bliži sezona)?                                             
Dženad: Prije svega na planinu trebate ići sa nekim ko poznaje teren i ko ima minimum planinarskog znanja i iskustva. Samo s čovjekom koji zna procijeniti vremenske prilike i kondicionu spremnost ekipe koju predvodi  možete biti sigurni u lijepo i ugodno planinarenje.

Planinari i svi ljubitelji planina, sačuvajmo naše prekrasne planine za buduće generacije! VEDRO!

Razgovarala: Merjema Arnautović, Nahlin klub mladih Tignum