Djeca i motivacija za učenje

Danas se roditelji zaista svakodnevno susreću s problemom motivacije svojih školaraca, posebno onih u starijim razredima osnovne škole i srednjoškolaca. S obzirom na to da se unutrašnja motivacija vremenom ugušila zbog neadekvatnih odgojnih metoda, loše komunikacije i nerazumijevanja potreba i aspiracija djeteta, roditelji vrlo često pribjegavaju vanjskim motivatorima, najčešće nagradi i kazni, da bi time privolili dijete na učenje i obavljanje školskih zadataka.

Dijelom su za nedostatak motivacije krivi preobilni nastavni planovi i programi i ponekad nekreativni nastavnici u školama koji ih realiziraju, ali ipak se dosta toga može popraviti adekvatnim odnosom roditelja prema djetetovim obavezama.

Zato, evo nekoliko konkretnih preporuka kako da roditelji pokušaju motivirati dijete za učenje:

1. Recite djetetu da školskim zadacima prilazi s pozitivnim stavom. Kažite mu: Imaj volju da učiniš nešto! Ti to možeš!
2. Recite mu da to kaže i  samo sebi: Ja to mogu i hoću!
3. Sugerišite djetetu da samo sebi postavi i odredi cilj: Šta želi ostvariti? Šta hoće da postigne u životu?
4. Neka postavi očekivanja i zadatak shvati kao izazov: Da vidim koliko mogu ostvariti?
5. Recite djetetu da bude određeno, da se upita: Kako ću to ostvariti?
6. Neka bude realno: neka postavi takve zahtjeve koje može realno ispuniti; da ima na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.
7. Neka napravi popis onoga što treba obaviti – sjajan je osjećaj kad bude precrtavao/la obavljeno.
8. Poslove treba razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše ostvarivih ciljeva.
9. Napraviti redoslijed obavljanja poslova – štedjeti na vremenu.
10. Postaviti sebi nagrade za obavljen posao – ako dobro obavim posao, priuštit ću sebi…
11. Podsjetiti se na dobre strane svog rada – da se dijete zapita: Šta dobijam učenjem?
12. Iskoristiti negativnosti – neka se dijete podsjeti na posljedice ako ne obavi zadatak (pridike roditelja, loše ocjene, zabrane, kazne, svađe u kući, slab položaj među vršnjacima, slabe šanse da ostvari svoje ciljeve kasnije u životu i sl.)!
13. Naučiti dijete da se pridržava plana i vremenskog okvira predviđenog za obavljanje zadataka.
14. Napraviti jasnu razliku između “ne mogu” i “neću”.
15. Podučiti dijete da treba početi s učenjem odmah. Ne odugovlačiti jer se time produžava agonija!
16. Poboljšati djetetovu sposobnost samouvjeravanja!
17. Razvijajte optimizam kod djece – šanse za uspjeh će se povećavati!
18. Naučite djecu da koriste bilješke, podsjetnike, olakšice pri zapamćivanju…
19. Iskoristite svaki uspjeh djeteta kao dodatnu motivaciju za dalji rad. Nagradite dijete nekom sitnicom, znakom pažnje, ugodnom šetnjom do obližnjeg parka ili slastičarne, piknikom, omiljenim jelom, druženjem s rodbinom, posjetom galeriji, kinu, gađanjem jastucima, pravljenjem kule od blata ili pijeska i sličnim aktivnostima za koje pouzdano znate da dijete oduševljavaju… Pri tome izbjegavajte obećanja (posebno ona pusta), skupe poklone i novčane nagrade!
20. Naučite dijete da prepozna ono što bi ga moglo ometati i da to eliminiše.
21. Neka ima pravo da pogriješi – neka zna da niko nije savršen, ali da se treba truditi!
22. Sugerišite djetetu da od poteškoća u učenju počne zbijati šalu – smijeh ukazuje na to da ste i vi i dijete realni i dovoljno snažni da ih prevaziđete!

Ovo su samo neki od prijedloga, a svako treba pronaći najadekvatnije za svoje dijete i svakako dovijati se novim, boljim, originalnijim, u skladu s uzrastom djeteta, temperamentom, karakterom, radnim navikama i svakako datom situacijom. Sretno!