svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Amina Agović: Nauka je prilika za otkrivanje novih misterija!
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena i djevojaka u nauci, Nahlin klub mladih Tignum razgovarao je s Aminom Agović, članicom alumni grupe Tignuma i uspješnom naučnicom i istraživačicom u polju istraživačke medicine s fokusom na imunoterapiju.
T: Prije svega nam se ukratko predstavi, ko je Amina Agović?
Amina: E što ne volim ovo pitanje, nikad ne znam šta bih rekla . Ja sam osoba sa mnogo identiteta i interesa, ali najviše od svega volim što mogu reći da jako puno putujem. Dolazim iz Sarajeva, tu sam završila školu i bachelor studij, a trenutno sam na master studiju u Švedskoj. Pored toga sam studirala u Turskoj i Holandiji. Djetinjstvo sam provela na ulici praveći kahvu od zemlje i vode, igrajući se “Paradajza i paprike”, ukoliko se neko sjeća tog kulinarskog šoua. Bavila sam se sportom, glumila u teatru, pisala i voljela biologiju – stoga nikada nisam znala “šta želim biti kad porastem”, i još i danas sam u svakodnevnom procesu istraživanja. Trenutno se bavim istraživačkom medicinom s fokusom na imunoterapiju, te radim magistarsku tezu na Karolinska institutu u Švedskoj. Također, posljednjih nekoliko godina sam posvetila projektima koji se bave mirom i rješavanjem međunarodnih poslijeratnih konflikata na Balkanu.
T: Zbog čega te privukla baš ta nauka?
Amina: Kao što rekoh, oduvijek sam voljela biologiju, a posebno genetiku, zbog čega sam upisala bachelor na odsjeku za Genetiku i bioinženjering na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Te godine, 2014, došlo ej do velikog preokreta u nauci kad je otkrivena CRISPR tehnologija, i naprosto sam se zaljubila u ideju o genskoj terapiji, ali i zainteresovala i za bioetičke probleme koje ova i slične tehnologije donose. Mislim da sam tek tada donijela čvrstu odluku da se želim baviti istraživanjem s fokusom na terapije i primijenjenu medicinu. Sada kako napokon radim na svom istraživanju, zaljubljena sam još više u ideju što nosim bijeli mantil i što jednog dana možda mogu pomoći milionima ljudi.
T: Da li te je neka osoba posebno inspirisala za nauku/istraživanje?
Amina: Nažalost, nisam puno čitala o velikim naučnicima i naučnicama i kao i većina ljudi mislim da sam znala samo najveća imena u nauci. Moje interesovanje je došlo iz knjiga, a najviše misterijom kako unikatan život proizlazi iz jednog koda. Međutim, danas sam inspirisana mnogim naučnicima, a posebno naučnicama s kojima provodim puno vremena i vidim koliko naporno rade da bi ostvarile nešto. I njihova imena vjerovatno nećete čuti jer se ne priča o malim otkrićima koja su podloga za ona velika. Inspirisana sam i svojim kolegama i kolegicama koji napuste svoje porodice i gradove i odu u nepoznate zemlje jer neki laboratoriji pružaju bolje uslove za istraživanja na kojima baš oni žele i mogu da rade.
T: Kako vidiš sebe u budućnosti?
Amina: Planiram upisati doktorski studij, ali mi je želja raditi u biotehnološkoj kompaniji na otkriću/dizajnu novih terapija, primarno za karcinom. Ali iskreno, vidim sebe, također, kako poslije “oficijelnog” posla i dalje radim na projektima za izgradnju mira. U biti, ne bih voljela da se promijeni puno, osim da napokon imam stalnu adresu.
T: Šta obavezno nosiš u laboratorij, osim standardne opreme?
Amina: Kremu za ruke i slušalice. U prethodnom laboratoriju je uvijek bio uključen radio i svaki dan je po dva-tri puta svirala pjesma “Psycho”. Nakon dvije sedmice bih zaspala i budila se s tom pjesmom u glavi i izluđivala me je. Od tada stalno nosim slušalice. A inače ne nosim ništa neobično, tu su uvijek laptop, ručak, jutarnja kahva jer putujem vozom oko 2 sata.
T: Možeš li podijeliti s nama šta je za tebe bilo najfascinantnije do sada u istraživanjima koja si radila?
Amina: Koliko vemena i novca se uloži da bi se dobio samo jedan rezultat uvijek me fascinira :). Istina je da nije lahko biti istraživač i jako je stresno konstantno imati rokove, vrlo ograničen budžet i imati projekat koji u biti zavisi samo od pretpostavke. Najstresnije je što konstantno morate prilagođavati projekat i buduće eksperimente rezultatima koje dobijate, i ne možete detaljno planirati ni dvije sedmice unaprijed. Ali je nekako i uzbuđujuće jer nauka zaista zahtijeva brze reakcije, fleksibilnost i puno čitanja. Naravno, ja sam uvijek fascinirana tehnologijom i nekim eksperimentalnim tehnikama kao malo dijete. Zaista smo okruženi genijalcima o kojima rijetko pričamo.
T: Tvoj savjet budućim naučnicama/istraživačicama?
Amina: Biti istraživač je divno zanimanje, ali stvarno morate voljeti ono što radite jer je vrlo stresno. Malo se priča iskreno o tome šta nosi, a to je jako puno pisanja i čitanja, konstantno praćenje rada vaših kolega i mnogo eksperimenata čiji rezultati će ostati samo u vašim sveskama. Ali ako volite to što radite, onda je to prilika da budete svaki dan fascinirani novim informacijama, da budete uzbuđeni rješavanjem misterija u vašim rezultatima i da se zaista zbližite s kolegama jer ćete na kraju zajedno raditi na svim projektima. Tako da, ako ste znatiželjne prirode i imate strast za otkrivanjem novih misterija, onda je definitivno nauka oblast u kojoj možete dati najbolje od sebe. Ako budete naučnici, savjetujem vam da usavršite svoj engleski jezik, jer je to današnji preduslov za istraživanje, i da idete na što više praksi u različite laboratorije i kompanije, gdje ćete saznati kakvo vam radno okruženje odgovara, ali ćete i steći nemjerljiva iskustva.
Razgovarala: Šefka Mulamustafić, Nahlin klub mladih Tignum
