Žene i brak: kakva je tu korist za nas?

I na Istoku i na Zapadu, žene se sve kasnije udaju. Ovog ljeta, glavna tema jednog broja časopisa The Economist bila je “Bijeg od braka” u Aziji, u kojem je istaknuta činjenica da je prosječna starosna dob nevjesta u porastu. A isti je slučaj i s procentom neudatih žena. Ovog mjeseca, priča s naslovnice časopisa The Atlantic Magazine, američkog magazina koji čitatelja navodi na razmišljanje, bavila se temom kako se tržište braka mijenja i kako se žene sve kasnije udaju, ili se uopće i ne udaju.

Stoljećima, jedini način na koji je djevojka mogla ostvariti društveni status bio je putem braka. Finansijski gledano, one su isprva bile ovisne o svojim očevima, a zatim o svojim muževima. Međutim, uz pomoć obrazovanja i zapošljavanja, njihov društveni status i finansijska nezavisnost su se povećavali.

Ako brak više nije neophodan da bi žena imala stabilnost i novac, iz kojeg joj onda razloga treba muž? Zašto bi žene željele ući u jedan oblik kućnog služenja koji vlada u nekim brakovima i dići ruke od ispunjenog života u kojem bi mogle same donositi svoje odluke? Još gore, zašto bi se upuštale u tradicionalni oblik braka gdje se još uvijek podrazumijeva da žena treba da radi sve kućne poslove i i da preuzme brigu o porodici, a istovremeno da zaradi i kući donese određene prihode?

Društva koja vjeruju u brak moraju osmisliti bolje razloge kojim bi uvjerila žene da je brak nešto što je zaista privlačno za njih. A ako to ne uspiju, posljedice bi mogle biti značajne. Žene imaju tendenciju da se udajom uspinju na društvenoj ljestvici. Kako se žene sve više obrazuju i postaju uspješnije na radnom mjestu, to ostavlja muškarce na dnu ljestvice neoženjenim. U zemljama poput Indije i Kine, broj muškaraca već desetinama miliona prelazi broj žena zbog preferiranja muške djece nad ženskom i ubijanja ženskih fetusa kao posljedice politike samo jednog djeteta u Kini.