svaki dan, 12.00 – 20.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Tragom ženskog aktivizma…

Ženska udruženja u Sarajevu krajem 19. i početkom 20. stoljeća s posebnim osvrtom na Osvitanje: prvo udruženje muslimanki u BiH

Share on facebook
Share on linkedin
Share on email

Autorica: Nadina Grebović-Lendo, dipl. komparativistica i dipl. bibliotekarka

Godine 1928. objavljen je tekst pod nazivom Ženska udruženja u almanahu pregleda Sarajevo autorice Jovanke V. Čubrilović. Tekst donosi kratki pregled rada i djelovanja ženskih udruženja na području Sarajeva krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Autorica ne spominje imena žena koje su djelovale i radile u ovim udruženjima, ali oni koji se bave ženskim pitanjem u BiH prisjetit će se: Hasnije Berberović, Nafije Sarajlić, Laure Papo Bohorete, Stake Skenderove i drugih imena koja su obilježila žensku kulturnu tradiciju na ovim prostorima. Ovaj tekst vraća nas u prošlost i pokazuje da su žene bila aktivne u društvu i doprinosile razvoju lokalne zajednice. Udruženja koja su osnivale prvenstveno su imala humanitarni karakter.

Predstavljena udruženja u tekstu J. V. Čubrilović:

–    Cvijeta Zuzorić
–    Dobrotvorna zadruga Jugoslovenki
–    Dobrotvorna zadruga Srpkinja
–    Eškenasko Gospojinsko društvo
–    Hrvatska žena
–    Hrvatsko katoličko žensko udruženje
–    Kolo srpskih sestara
–    La Humanidad
–    Materinsko udruženje
–    Osvitanje
–    Primaljsko udruženje
–    Privredna zadruga djevojaka
–    Udruženje krojačica
–    Ženski pododbor Gajreta
–    Ženski pokret

Cvijeta Zuzorić je bilo udruženje umjetnica i počelo je s radom 1924. godine. Jedna od utemeljivačica ovog udruženja je prva školovana slikarica s ovih prostora, Adela Ber (1888 –1966).

Dobrotvorna zadruga Jugoslovenki bila je orijentirana na egzistencijalno zbrinjavanje siromašnih žena (hrana i novčana nadoknada). Udruženje je počelo s radom 1918. godine.

Dobrotvorna zadruga Srpkinja bila je prosvjetnog karaktera i brinula se za obrazovanje siromašnih. Njihovom zaslugom otvoreno je i Prvo srpsko dječije zabavište. Udruženje je počelo s radom 1925. godine.

Eškenasko Gospojinsko društvo pomaže eškenasku jevrejsku sirotinju. O ovom društvu, J. V. Čubrilović ne navodi više podataka.

Jedan od ciljeva udruženja Hrvatska žena bio je borba za građansku ravnopravnost žena. U sklopu rada održavali su predavanja i kurseve iz različitih oblasti interesovanja. Počelo je s radom 1924. godine.

Hrvatsko katoličko žensko udruženje pomagalo je siromašnima i dijelilo stipendije učenicama. Osnovani su 1919. godine. U sklopu društva bile su aktivne dvije sekcije: Orlička gimnastika i Krojački tečaj.

Kolo srpskih sestara počelo je s radom 1888. godine pod nazivom Krajcarsko štedovno društvo Srpkinja. Nekoliko puta je obnavljano i mijenjalo je naziv. Imali su Dom učenica za 60 do 80 žena. Zajedno sa ženskim pododborom Gajreta organizirale su Privrednu zadrugu. Zadruga je radila sa ciljem da zaposli i zaštiti domaće radnice i plasira domaće ženske rukotvorine na našim i stranim tržištima. U zadruzi se izrađuju tkanja i, na razne predmete primjenjeni, vezovo po narodnim motivima. (Čubrilović, 1928, p. 19)

La Humanidad je počeo s radom 1894. godine. Rad udruženja je bio okrenut ka zaštiti djece. Članice su obezbjeđivale hranu  za siromašnu novorođenčad,  odjeću za školsku djecu i sl. Imali su neobičnu sekciju Čeiz siromašnih djevojaka. Sekcija je pomagala siromašne djevojke prilikom udaje. Također, pomagale su i siromašnim staricama.

Materinsko udruženje radilo je na zaštiti majčinstva. Osnovano je 1923. godine. Samohrane majke imale su mogućnost boravka na određeno vrijeme u njihovom domu prije i poslije porođaja. Obezbjeđivale su im i besplatnu liječničku pomoć.

Primaljsko udruženje je profesionalno udruženje za zaštitu radnica. Počelo je s radom 1910. godine. Obezbjeđivale su svojim članicama i neka sredstva za rad.

Privredna zadruga djevojaka radila je na zaštiti mladih žena i osposobljavala ih za samoizdržavanje. Osnovana je 1923. godine. Imala je popodnevnu školu za krojenje i analfabetske kurseve za nepismene.

Udruženje krojačica je profesionalno udruženje. Osim zaštite članica (krojačica i modistica) učestvuje i u humanitarnim i socijalnim akcijama.

Ženski pododbor Gajreta počeo je s radom 1920. godine. Glavni cilj djelovanja je kulturno podizanje muslimana.

Ženski pokret radi na ravnopravnosti spolova, a osnovan je 1919. godine. Kao propagandu koriste letke i štampani materijal. Organizirale su konferencije i zborove.

Kratki osvrt na rad i djelovanje udruženja Osvitanje

Osvitanje je osnovano 1919. godine. Opširniju studiju o ovom udruženju napisao je Nusret Kurjaković pod nazivom Osvitanje: prvo udruženje muslimanki u BiH. Prema njegovim podacima, osnovale su ga intelektualke iz Sarajeva: Hasnija Berberović, Rasema Bisić, Almasa Iblizović, Šefika Bjelevac, Umija Vranić i Asifa Širbegović. (2009, p. 149)
Rad udruženja počeo je proglasom u listu Vrijeme. U proglasu se govori o problemima s kojima se susreće muslimanka (društvenim, obrazovnim, kulturnim i životnim). Kao uzrok nastale situacije navode neznanje. Kad je održana Osnivačka skupština, 28. februara 1919. godine u kući Muslimanske djevojačke škole u Sarajevu, za prvu predsjednicu izabrana je Hasnija Berberović. Na skupštini su donesena i Pravila udruženja. Udruženje je imalo nekoliko kategorija članstva: dobrotvorke, utemeljivačice, redovne članice i pomagači/ce. Na temelju Pravila može se zaključiti da je emancipacija Bošnjakinje, bosanske muslimanke, kakva je zamišljena u Pravilima Osvitanja podrazumijevala tri ključne komponente: kulturno-prosvjetnu naobrazbu, moralnu čistotu i produktivno-privredno sudjelovanje u društvu. (Kurjaković, 2009, p. 155)

N. Kurjaković ističe da je zbog obrazovanih i istaknutih članica Osvitanje imalo ugled i zapažene rezultate koji su prepoznati i izvan granica BiH. Među njima su i književnice Nafija Sarajlić i Šefika Bjelevac.

Udruženje je čak pokrenulo i inicijativu za osnivanje Društvene biblioteke udruženja. Kako navodi N. Kurjaković, nema datuma kad je biblioteka počela s radom i kakav je imala fond. Pretpostavlja se da je osnovana 1920. godine. Prema podacima Ljubinke Bašović koje prenosi i N. Kurjaković, biblioteka je 1929. godine imala 50 svezaka.

Osvitanje je prestalo s radom 1930/1931. godine. Pet godina kasnije, H. Berberović je ponovo pokušala aktivirati udruženje, ali zbog nesuglasica među članicama nije podržana.

 Ove žene je pokretao entuzijazam i želja za napredovanjem društva u cjelini. Kao pojedinke koje su imale privilegiju obrazovati se u ono vrijeme, željele su omogućiti bolji život drugima. Borile su se. Borile su se na svoj način. O njihovom položaju u društvu govori i Nafija Sarajlić u priči Rastanak gdje piše o učiteljici koja je dobila ukor profesora jer je držala dodatnu nastavu za djevojčice. Ukorena učiteljica o moćnicima kaže:

“Kakav to oni imaju pojam o učitelju i o njegovom pozivu? pitala sam se dva dana ovo od ispita, a odgovor nejasnoće i mraka kao da mi se točio iz jutrošnje magle i tmurnoće. (…) Ne daju nam učiti! – rekla sam podijelivši im radove (…).” (Sarajlić, 1997, p. 326)

Literatura:
Čubrilović, J. V. (1928). Ženska udruženja. U: Sarajevo: almanah pregleda.
Kurjaković, N. (2009). Osvitanje: prvo udruženje muslimanki u BiH. U: Prilozi, 38.
Sarajlić, Š.; Sarajlić, N. (1997). Iz bosanske romantike. Teme. Sarajevo: Preporod.