Vijesti su loše za zdravlje

U posljednjih nekoliko decenija sretniji među nama su prepoznali opasnost života s preobilnom ishranom (gojaznost, dijabetes) i počeli  mijenjati svoju ishranu. Ali većina nas još uvijek ne razumije da su vijesti za um isto što i šećer za tijelo. Vijesti u lako svarljive. Mediji nas hrane malim zalogajima trivijalnih stvari, sitnicama koje, zapravo, nemaju veze s našim životima i ne potiču na razmišljanje. Zbog toga skoro nikad ne osjećamo zasićenje. Za razliku od čitanja knjiga i dugih članaka u časopisima (koji potiču na razmišljanje), možemo progutati neograničene količine brzih vijesti, koje su slatkiši za um. Danas smo stigli do iste tačke u odnosu na informacije s kojom smo se suočili prije 20 godina u odnosu na hranu. Počeli smo da uviđamo kako otrovne vijesti mogu biti.

Vijesti nas vode u zabludu

Uzmite, naprimjer, sljedeći događaj. Automobil vozi preko mosta, a most se sruši. Na šta su se mediji u vijestima fokusirali? Na automobil. Na osobu u automobilu. Odakle je ona došla? Gdje je planirala ići? Kako je doživjela kolaps (ukoliko je preživjela). Ali sve je to nebitno. Šta je bitno? Strukturna stabilnost mosta. To je temeljni rizik koji je vrebao, a mogao bi se skrivati i u drugim mostovima. Ali vijest o automobilu upada u oči, ona je dramatična, u pitanju je osoba (a ne nešto apstraktno), a to je vijest koja je jeftina za proizvodnju. Vijesti nas dovode do toga da hodamo okolo s potpuno pogrešnom mapom rizika u našim glavama. Tako je terorizam precijenjen. Hronični stres je potcijenjen. Propast Lehman Brothersa je precijenjena. Fiskalna neodgovornost je potcijenjena. Astronauti su precijenjeni. Medicinske sestre su potcijenjene.

Mi nismo dovoljno racionalni da bismo bili izloženi dnevnoj štampi. Gledanje avionske nesreće na televiziji će promijeniti vaš stav prema tom riziku, bez obzira na njegovu stvarnu vjerovatnoću. Ako mislite da to možete kompenzirati snagom vlastite unutrašnje kontemplacije, niste u pravu. Bankari i ekonomisti – koji imaju snažne mehanizme za neutralizaciju štete koju donose vijesti – pokazali su da to ne mogu.  Jedino rješenje: prekinuti konzumaciju vijesti u potpunosti.

Vijesti su nebitne, nerelevantne

Od oko prosječno 10.000 vijesti koje ste pročitali u posljednjih 12 mjeseci, imenujte jednu koja vam je, zato što ste je znali, pomogla da napravite bolju odluku o nekoj bitnoj stvari koja utječe na vaš život, na vašu karijeru ili vaš posao. Poenta je: konzumacija vijesti je nebitna za vas. Ali ljudi pronalaze da je vrlo teško prepoznati šta je bitno, relevantno. Mnogo je lakše prepoznati šta je novo. Relevantno protiv novog je fundamentalna bitka današnjeg vremena. Medijske organizacije žele da vi vjerujete da vam vijesti daju neku vrstu konkurentske prednosti. Mnogi padaju na to. Postajemo uznemireni kad smo odsječeni od toka vijesti. U stvarnosti, konzumacija vijesti je konkurentski nepogodna. Što manje vijesti konzumirate, veću prednost imate.

Vijesti nemaju moć objašnjavanja

Vijesti su kao iskakanje mjehurića na površinu dubljeg svijeta. Hoće li vam gomilanje činjenica pomoći da razumijete svijet? Nažalost, ne. Odnos je obrnuto proporcionalan. Važne priče zapravo nisu priče, to su spora, snažna kretanja koja započinju ispod radara novinara, ali izazivaju promjene.  Što više „faktoidnih vijesti“ probavljate, manje od velike slike ćete razumjeti. Kad bi više informacija vodilo ka većem ekonomskom uspjehu, očekivali biste da se novinari nalaze na vrhu piramide. Ali, to nije slučaj.

Vijesti su toksične za vaše tijelo

One stalno aktiviraju vaš limbički sistem. Panične priče potiču oslobađanje kaskade glukokortikoida (kortizol – hormon stresa). Ovo remeti vaš imuni sistem i inhibira lučenje hormona rasta. Drugim riječima, vaše tijelo sa nalazi u stanju hroničnog stresa. Visok nivo glukokortikoida uzrokuje otežanu probavu, manjak rasta (ćelija, kose, kostiju), nervozu i osjetljivost na infekcije. Drugi potencijalni propratni efekti su strah, agresija, tunel-vizije i neosjetljivost.

Vijesti povećavaju kognitivne greške – greške u mišljenju

Vijesti hrane majku svih kognitivnih grešaka: potvrđivanje predrasuda. Po riječima Warrena Buffetta: „Ljudsko biće je najbolje u tumačenju novih informacija tako da njegovi raniji zaključci ostanu isti i netaknuti.“ Vijesti pogoršavaju ovaj propust. Postali smo skloni pretjeranom samopouzdanju, preuzimamo glupe rizike i pogrešno procjenjujemo mogućnosti. To također pogoršava drugu kognitivnu grešku: predrasude o pričama. Naš mozak žudi za pričama koje „imaju smisla“- čak i ako one ne odgovaraju stvarnosti. Svaki novinar koji napiše „tržište se pomjerilo zbog X“ ili „kompanija je bankrotirala zbog Y“ je idiot. Sit sam ovakvog jeftinog načina „objašnjavanja“ svijeta.

Vijesti zaustavljaju razmišljanje

Razmišljanje zahtijeva koncentraciju. Koncentracija zahtijeva vrijeme bez ometanja i prekidanja. Dijelovi vijesti su posebno projektovani da vas prekinu. Oni su kao virusi koji kradu pažnju za njihove potrebe. Vijesti prave od nas ljude koji plitko razmišljaju. Ali ima još gore od toga. Vijesti ozbiljno utječu na pamćenje. Postoje dvije vrste memorije. Kapacitet dugoročne memorije je gotovo beskonačan, ali radna memorija je ograničena na određenu količinu podataka. Put od kratkoročne do dugoročne memorije je tačka zagušenja u mozgu, ali šta god želiš razumjeti mora proći kroz njega. Ako je ovaj put poremećen, ništa ne prolazi kroz njega. Kako vijesti remete koncentraciju, to slabi razumijevanje. Online vijesti imaju čak gori utjecaj. U istraživanju iz 2001. godine dvojica naučnika iz Kanade pokazali su da se razumijevanje smanjuje kako se broj linkova u dokumentu povećava. Zašto? Zato što kad god se pojavi link, tvoj mozak mora barem napraviti izbor da ne klikne, što samo po sebi ometa i odvlači pažnju. Vijesti su sistem namjernog ometanja.

Vijesti djeluju kao droga

Kako se priče razvijaju, mi želimo znati kako se one nastavljaju. Sa stotinama proizvoljnih priča u našim glavama, ova žudnja se nesavladivo povećava i teško ju je ignorisati. Naučnici su mislili da se guste veze formirane između 100 milijardi neurona unutar naše lobanje uglavnom uspostave i završe do perioda odrasle dobi. Danas znamo da to nije slučaj. Nervne ćelije rutinski prekidaju stare veze i formiraju nove. Što više vijesti konzumiramo, više vježbamo neuronske krugove namijenjene površnom pregledanju i multitaskingu, dok ignorišemo one koje se koriste za čitanje i duboko razmišljanje. Većina potrošača vijesti – čak iako su nekada bili pohlepni čitatelji – gube sposobnost apsorpcije dugih članaka i knjiga. Nakon četiri, pet stranica umore se, koncentracija im nestaje, postaju uznemireni. To je zato što se fizička struktura njihovog mozga promijenila.

Vijesti su gubljenje vremena

Ako čitate novine 15 minuta svakog jutra, zatim provjeravate vijesti 15 minuta za vreme ručka i 15 minuta prije nego što odete u krevet, a zatim dodajte 5 minuta tu i tamo kad ste na poslu, onda preračunajte odvlačenje pažnje i utrošeno vrijeme na to, izgubit ćete barem pola dana svake sedmice. Informacija nije više rijetka roba. Ali pažnja jeste. Niste neodgovorni sa svojim novcem, reputacijom i zdravljem. Zašto se, onda, odreći uma?

Vijesti nas čine pasivnim

Priče u vijestima su većinom o stvarima na koje ne možete utjecati. Svakodnevno ponavljanje vijesti o stvarima na koje ne možemo djelovati čini nas pasivnim. To nas oblikuje sve dok ne usvojimo pogled na svijet koji je pesimističan, neosjetljiv, sarkastičan i fatalistički. Naučni termin za to je „naučena bespomoćnost“. Možda je malo pretjerano, ali ne bi me iznenadilo da konzumiranje vijesti barem djelimično doprinosi širenju depresije.

Vijesti ubijaju kreativnost. Konačno, stvari koje već znamo ograničavaju našu kreativnost. To je jedan od razloga zašto matematičari, romanopisci, kompozitori i poduzetnici često naprave svoje najkreativnije radove u mladoj dobi. Njihovi mozgovi uživaju širok, nezauzet prostor koji ih inspiriše na nove ideje. S druge strane, znam hrpu zlobnih, nekreativnih umova koji konzumiraju vijesti kao drogu. Ako želite da dođete do starih rješenja, čitajte vijesti. Ako tražite nova rješenja, ne radite to.

Društvu je neophodno novinarstvo – ali na drugačiji način. Istraživačko novinarstvo je uvijek relevantno. Potrebno nam je izvještavanje koje usmjerava naše institucije i  otkriva istinu. Ali važna otkrića ne moraju doći u obliku vijesti. Duži novinarski članci i dubokoumne knjige su dobra alternativa.

Četiri godine ne gledam i ne čitam vijesti, tako da mogu vidjeti, osjetiti i izvijestiti o efektima ove slobode iz prve ruke:  manje ometanja, manje uznemirenosti, dublje razmišljanje, više vremena, više spoznaje. Nije lako, ali vrijedi.

Autor: Rolf Dobell