U Torontu održani dani palestinskog filma

Od 25. oktobra do 1. novembra u Torontu je prikazano 36 filmova o Palestincima kao dio obilježavanja 60. godišnjice Nakbe ili katastrofe, kako Palestinci zovu proglašenje nezavisnosti Izraela.

Kole Kilibarda, jedan od organizatora  TPFF-a (Toronto Palestine Film Festival), smatra da je za publiku veliko iznenađenje predstavljala „zadivljujuća kinematografija nastala u najtežim mogućim uvjetima.“

TPFF obuhvatio je kanadske, sjevernoameričke i svjetske premijere nagrađivanih dokumentaraca, dugometražnih i kratkih filmova.

Palestinski filmovi posljednjih godina stekli su popularnost na međunarodnoj sceni s intrigantnom „Božanskom intervencijom“ iz 2002 i kontroverznim za Oskara nominiranim „Paradise Now“ iz 2005.

Jackie Reem Salloum, rediteljica dokumentarca Slingshot Hip Hop koji je prikazan na festivalu vjeruje da palestinski reditelji imaju odgovornost da predstave društveni i politički sukob na Bliskom Istoku.

„Hollywood ne zna ništa o Palestinskom pitanju“, izjavila je ona za El-Džeziru.

Salloumova ističe da bi palestinski roditelji trebali ohrabrivati djecu da ispričaju svoje priče kroz umjetničko izražavanje i medije.

Društveni, a ne politički događaj

Organizatori navode da su odlučili prikazati palestinske radove kao umjetnička i kulturna dostignuća, udaljavajući se od političkog diskursa.

Dania Majid, glavna organizatorica, priznaje da se filmovi moraju doticati političkih pitanja zbog toga što je to sastavni dio svakodnevnog života Palestinaca, ali ona ističe da je glavna svrha festivala kulturna, da je to „prilika da se razgovara o palestinskim pričama.“

Kilibarda kaže da su filmovi pažljivo odabrani između više od 200 radova, kako bi predstavljali gledišta osoba različitih po spolu, seksualnoj orjentaciji, vjeri i starosnoj dobi.

„Filmove treba posmatrati svaki za sebe, pošto se gledišta predstavljena u njima ne uklapaju uvijek u političke kategorije, već se radije fokusiraju na ljudsku priču“, kaže Kilibarda.

Nicole Ballivian, rediteljica filma “Driving to Zigzigland”, kaže da je njen film mnogo više od priče o palestinskom iskustvu.

„To je film posvećen imigrantima koji dolaze u Ameriku i pokušavaju ostvariti američki san, a to je ogromna borba.“

Ballivianova, koja nije arapskog porijekla, kaže da je film komedija koja prikazuje stvarno iskustvo nje i njenog bivšeg muža Palestinca u Americi nakon 11. 9. (uključujući doslovno preneseni stvarni razgovor između nje i službenika FBI-a).

Ballivianovu je dvije godine pratio i ispitivao FBI. Kaže da nikad nije bila ozbiljno zabrinuta, ali dodaje da se „u ovoj zemlji (SAD-u) svakome može desiti bilo šta“.

Nicole Ballivian vjeruje da, iako se ljudska drama ne može odvojiti od politike, ipak je publika ta koja, i prema sadržaju i prema namjeri,  odlučuje da li je film o Palestincima obavezno „politički“.

Festival izraelskog filma

Organizatori kažu da je reakcija javnosti na festival bila izuzetno pozitivna i da su karte za mnoge filmove bile unaprijed rasprodane.

Ali javnost i svi zainteresirani za pitanja vezana za izraelsko-palestinski sukob imali su šansu vidjeti i sedam filmova na Festivalu izraelskog filma koji je  otvoren također 26. oktobra. Festival se u protekle četiri godine održavao u Montrealu, u mjesecu maju, ali je ove godine premješten u Toronto na insistiranje izraelskog ministarstva vanjskih poslova.

Festival izraelskog filma u Montrealu već je održan u maju ove godine.

Na festivalu jevrejskog filma, koji je održan u Torontu prošlog maja, prikazana su najmanje dva filma od sedam najavljenih za festival izraelskog filma.

Eran Bester, jedan od organizatora Festivala izraelskog filma, insistirao je na tome da je  tek nedavno saznao za „koincidenciju“ da se termini dva festivala poklapaju.

„Jedino u čemu bi se Izraelci i Palestinci trebali takmičiti je kultura i, možda, sport“, rekao je Bester.

Fokusiranje na ljudsku dimenziju

Kako god bilo, izgleda da i palestinski i izraelski festival slijede trend depolitizacije sukoba na Bliskom Istoku i umjesto toga se fokusiraju na ljudsku dimenziju predstavljenu kroz umjetnost.

„Postoji velika želja da se umjetnost i kultura instrumentaliziraju i iskoriste u političke svrhe, ali umjetnost i kultura su mnogo jači od toga“, kaže Kilibarda.

Iako nijedan film ne nudi jednostavna rješenja za sukob ili teškoće s kojima se Palestinci suočavaju svakog dana, Kilibarda vjeruje da bi nam čak i činjenica da su ovi filmovi uopće napravljeni trebala poslužiti kao inspiracija.

To što su ovi filmovi dobili priliku za finansiranje i distribuciju i što su prikazani na velikim filmskim festivalima daje „dovoljno razloga za nadu“, izjavio je on.  „To je vrlo značajan uspjeh“.

Izvor: El-Džezira

Više o TPFF-u:

TPFF – zvanicni sajt

torontoist.com