svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Sunita Dizdar-Hodžić: Izlazak iz zone komfora znači živjeti (snove)
Ponukani pružanjem podrške ženama u karijernom razvoju na svakom koraku njihovog puta CEI Nahla je kreirala novi model karijernog savjetovanja. U maju i junu 2024. održana su dva modula treninga za karijerne savjetnice u okviru projekta „Engage. Inspire. Empower – Women in Business in Bosnia and Herzegovina”, koji podržava Vlade Švicarske. Sedamnaest novih karijernih savjetnica u naredne 4 godine realizirat će grupna karijerna savjetovanja za stotine žena u Sarajevu, Tuzli i Bihaću. Upoznajte ih!
Sunita Dizdar-Hodžić, jedna od naših karijernih savjetnica, imala je možda pomalo i nekonvencionalan karijerni put – od psihologinje do jedne od najkreativnijih bh. poduzetnica. Može zvučati kao neočekivan potez, ali za nju – to je bio prirodan korak ka ispunjenju njenih snova.
“Posebno sam ponosna na činjenicu da sam se odvažila živjeti svoje snove u profesionalnom smislu, da sam izišla iz zone komfora, napustila siguran posao i registrovala firmu Flora Handmade koja već šestu godinu uspješno posluje.”
Jedan od savjeta na koji se oslanja svakodnevno, a koji joj je pomogao kako u karijeri, tako i u privatnom životu jeste da je bolje pokušati i ne uspjeti nego nikako ne pokušati: ”Shvatila sam da je u takvim situacijama neuspjeh ustvari samo iskustvo koje nas je nečemu naučilo i obogatilo naš život, te nas dovelo do toga gdje smo sada”, rekla nam je Sunita.
Smatra da je najvažniji aspekt karijernog savjetovanja pružanje podrške ženama u njihovom osobnom razvoju: “Svaki rad na sebi je izazovan, ali je zbog toga rezultat posebno dragocjen i izuzetno je važno da imate nekoga ko će vas voditi kroz taj proces. Kroz karijerno savjetovanje žene dobijaju sigurno okruženje u kome osvještavaju svoje kompetencije kojih često nisu ni svjesne da imaju jer se, nažalost, u našem društvu jako puno toga podrazumijeva pa se i ne analizira na pravi način. Za jednu ženu se podrazumijeva da se brine o domaćinstvu i rijetko, gotovo nikada, ona sama, a ni njena okolina neće dublje analizirati koje je sve vještine i sposobnosti ona stekla ili usavršila brinući se da u porodici sve funkcionira u najboljem redu. To je samo jedan od primjera, a takvih situacija ima puno.” Od žena koje se prijave u program, očekuje da budu spremne na promjenu, da ulože trud i rad kako bi tu promjenu ostvarile, te da budu otvorene za nova iskustva.
Osvrćući se na društveni kontekst, Sunita dalje navodi: “Žene često pristaju na uslove koji su lošiji u odnosu na uslove koji se nude muškarcima za istu radnu poziciju, a razlozi za to su - različiti. Neke to rade jer misle da je besmisleno da se bore protiv takve prakse koja generalno vlada u našem društvu, neke polaze od toga da će se nastojati dokazati i kroz svoj rad ukazati na nepravedan položaj, dok su neke možda i same u dilemi da li to i treba biti tako zbog konstantnog narativa kako je ženama teško uskladiti privatne I poslovne obaveze. Pri tome većina njih zanemaruje kompetencije koje su stekle upravo iz tih njihovih “ženskih”, životnih, svakodnevnih obaveza, a koje mogu itekako doprinijeti u efikasnijem obavljanju radnih zadataka.”
Sunita smatra da je iznimno važno primarno osvijestiti izazove, prilikom definisanja individualnih ciljeva: “Njihovim osvještavanjem žena je u prilici da razmisli i o načinima suočavanja s eventualnim preprekama, kapacitetima koji će joj pri tome biti potrebni, sistemu podrške i slično. Na taj način spremnije će odgovoriti na izazovne situacije, a neke će možda moći i unaprijed prevenirati. Niti jedna promjena u životu nije jednostavna, ali je u svakom slučaju bolje pokušati nego se cijeli život pitati “šta bi bilo kad bi bilo”. Mislim da je dobro analiziranje i planiranje nešto što daje određenu dozu sigurnosti i u konačnici, smanjuje šansu od neželjenih rezultata.”
