svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Sumeja Papić: Put transformacije od perspektivne hemičarke do uspješne grafičke dizajnerice
Sumeja Papić, dipl. ing. hemijske tehnologije i jedna od polaznica obuke za grafičko dizajniranje u CEI Nahla, danas radi kao editorica fotografija, a zaposlenje je našla po završetku obuke. Sumeja je odlučila s nama podijeliti svoj put od dobitnice dvije “Povelje dekana” u svojoj generaciji, “nijemih” aplikacija na konkurse vezane za struku, preko odluke za prekvalifikaciju i otvorenosti za dodatna usavršavanja, što je u konačnici rezutiralo uspješnim poslovnim angažmanom.
Sumeja Papić bila je dio generacije 2020/21. Obuke za grafičko dizajniranje i ponijela je “titulu” autorice pobjedničkog idejnog rješenja za vizuelni identitet za tadašnju klijenticu – Dženitu Pašić, vlasnicu biznisa Smart prevođenje i edukacija. Također, Sumeja potpisuje i dizajn logotipa Nahlinog fitness centra.
Kako je tekao tvoj obrazovni put za posao koji trenutno radiš?
Prije nego sam aplicirala za "Obuku za grafičko dizajniranje" završila sam kurs "Adobe Photoshop" i već tada mi se javila želja za daljim učenjem i istraživanjem Adobe paketa. Nakon toga, vidjela sam na društvenim mrežama konkurs za "Obuku za grafičko dizajniranje" i odlučila da apliciram. Obuka je trajala 6 mjeseci, a po završetku obuke počela sam raditi neke jednostavnije zadatke kao freelancerica, ali sam tražila i firme gdje bih mogla primijeniti znanje koje sam usvojila na obuci. Slala sam svoj CV i portfolio tim firmama i ubrzo dobila prvi poziv za razgovor od poslodavca gdje i sada radim kao fotoeditorica .
Koje je bilo tvoje formalno obrazovanje i kad si odlučila da je vrijeme da ideš ka dodatnom usavršavanju?
Po struci sam dipl.ing. hemijske tehnologije. Imam potrebu da kažem i da sam bila dobitnica dvije "Povelje dekana" u svojoj generaciji. Poslije završenog fakulteta i ostvarenih rezultata nadala sam se zaposlenju u svojoj struci. Nakon završenog pripravničkog staža od godinu dana dio mog maštanja o hemiji završava. Uslijedila su brojna apliciranja na razne konkurse vezane za struku, ali odgovora nije bilo. Nakon dvije godine odlučila sam da se okušam u sferi "neformalnog obrazovanja". Tada sam se prijavila na "Obuku za community menadžericu", također u CEI "Nahla", ali se nisam pronašla u toj oblasti i nakon toga kreće moja priča o grafičkom dizajnu.
Kako izgleda tvoj radni dan i jesi li bila u mogućnosti da primjenjuješ znanje stečeno neformalnim obrazovanjem?
Moj radni dan oficijelno počinje u 8 sati, dolaskom na posao i traje u ovisnosti od količine zadataka za taj dan. Posao editorice fotografija je usko vezan s grafičkim dizajnom, pa mi je znanje koje sam stekla na Obuci od velikog značaja i svakodnevno ga primjenjujem, ali učim i nove vještine.
Da li je stvarno moguće uspješno napraviti promjenu u životnim periodima kad smatramo da smo završili s „formalnim obrazovanjem“?
Iskreno mislim da jeste, ali opet sve zavisi od nas samih, volje i želje da promijenimo našu svakodnevnicu, te spremnosti na novi početak i sve ono što taj početak donosi sa sobom, jer nijedan uspjeh ne dolazi sam preko noći.
Šta je tvoja poruka svim ženama koje nemaju snagu, volju i ne vide mogućnost da otvore novo poglavlje svog usavršavanja i da iskorače iz dugotrajne nezaposlenosti uslovljene nedovoljnim tržištem za zanimanja za koja su se formalno obrazovale?
I ja sam na početku bila veliki pesimista kad je riječ o neformalnom obrazovanju, mislila sam da pogotovo s tim neću imati priliku da se zaposlim, jer nisam uspjela ni s fakultetom. Prvo moramo izaći iz naše zone komfora, pružiti priliku sebi za nešto novo, ako ništa više od toga ne bude, bit ćemo bogatiji za jedno novo iskustvo, znanje i osvijestiti da smo pokušali nešto drugačije od onoga na što smo navikli.
