svaki dan, 12.00 – 20.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Šta bi za naše društvo značila zakonska regulativa u oblasti porodičnog čuvanja djece?

Jedna od najvećih briga zaposlenih roditelja koji imaju djecu u dobi do tri godine je gdje ih ostaviti tokom radnog dana, a najčešće rješenje je angažovanje dadilje u vlastitom stanu ili odvođenje djeteta na čuvanje u stan dadilje. Uprkos nepostojanju zakonskog uređenja u ovoj oblasti, neosporiva je činjenica da u našem društvu već decenijama postoji oblik porodičnog čuvanja djece predškolske i školske dobi.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on email

Za nahla.ba pripremila Samila Ivković

Zakonska regulativa po uzoru na evropske zemlje

Kako ova oblast u BiH nije zakonski regulisana, dadiljama, ali i roditeljima ta činjenica otežava upošljavanje. Ako žele osobu za čuvanje djeteta, roditelji danas nemaju mnogo izbora, te dadilju mogu „uposliti“, odnosno angažirati bez plaćanja poreza i doprinosa, što dovodi do toga da siva ekonomija u našoj zemlji raste. U Sarajevu postoje i agencije koje nude usluge čuvanja djece, odnosno posreduju između porodice i dadilja, koja porodice spaja s brojnim iskusnim i sposobnim dadiljama, koje odgovaraju potrebama djeteta, roditelja, ali i cjelokupne porodice.

Uzimajući sve ovo u obzir, evidentnija je potreba za postojanjem djelatnosti porodičnog čuvanja djece u BiH, koja ne zahtijeva dodatna ulaganja od strane države, a zauzvrat donosi brojne koristi. Upravo iz tih razloga, na radnoj sjednici Skupštine KS, održanoj u martu prošle godine, zastupnica Neira Dizdarević uputila je zastupničku inicijativu Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS za donošenje zakona o uslugama porodičnog čuvanja djece.

Ako roditelj, zbog popunjenosti kapaciteta nije u mogućnosti upisati dijete u javnu predškolsku ustanovu ili ako roditelj želi da svoje dijete upiše u grupu s manjim brojem djece, tada upisuje svoje dijete u jedan od vaninstitucionalnih vidova brige. Najčešći odabir brige o djeci do 3 godine je zapošljavanje dadilje u vlastitom stanu ili odvođenje djeteta kod dadilje na čuvanje u njenom stanu. Osim zapošljavanja dadilje, postoji i dnevna briga o djeci u stambenim objektima, gdje se radi u grupama s predškolskom ili školskom djecom, što dodatno smanjuje cijenu usluge. Da je takva djelatnost općeprisutna, dokazuje i broj oglasa za čuvanje jednog ili više djece u manjim grupama u stambenim objektima na području KS. To sve ukazuje da je praksa porodičnog čuvanja djece prisutna i kod nas decenijama, ali da se zakonski ignoriše, kaže Dizdarević.

Stručno osposobljavanje dadilja

Porodično čuvanje djece podrazumijeva stručno osposobljavanje dadilja koje kroz vlastiti obrt u stambenom objektu, vlastitom ili iznajmljenom, mogu brinuti o šestero djece, po jednoj dadilji, odnosno, dvije dadilje mogu brinuti o najviše dvanaestero djece. To znači da se radi o jako malim grupama djece, vaninstitucionalnog oblika brige, koji ne može zamijeniti obavezu predškolskog odgoja. Ovaj zakon može pomoći roditeljima tako što se ovaj način brige lakše prilagođava specifičnim potrebama porodice, što u institucionalnim oblicima nije uvijek moguće. Ponekad te specifične potrebe zahtijevaju rad u malim grupama djece, što bi se ovim zakonom to i omogućilo. Roditeljima bi to uveliko olakšalo traženje adekvatne brige o djeci ispod tri godine, koji zbog različitih okolnosti nisu u mogućnosti da svoju djecu upišu u redovan predškolski odgoj.

Usvajanje zakona o djelatnosti porodičnog čuvanja djece bi bilo od višestruke koristi za društvo i donijelo bi mogućnost izbora za roditelje između institucionalne i vaninstitucionalne brige o djeci, mogućnost da profesionalno osposobljene osobe brinu o djeci u malim grupama, uvođenje nadzora nad uslovima u kojima djeca borave i nad načinom rada s djecom, pravnu sigurnost za roditelje i pružaoce usluga, aktivnu zaštitu prava djeteta, zaštitu zdravlja i dobrobiti djeteta, omogućavanje samozapošljavanja jednog dijela nezaposlenih osoba i smanjenje sive ekonomije, te približavanje zakonskim okvirima i dobrim praksama zemalja EU i svijeta – objašnjava Neira kako ona vidi rješenje problema porodičnog čuvanja djece u KS.

Države koje su uskladile svoje pedagoške standarde i normative s djelatnošću porodičnog čuvanja djece, poput Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Francuske…, ne susreću se s problemom nedostatka mjesta u predškolskim ustanovama, niti imaju ograničena ili nedovoljna sredstva za osnivanje predškolskih ustanova, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini. Regulisanjem ove oblasti postigao bi se mnogo veći kvalitet i nadzor nad postojećim radom.

Zakonskom regulativom će se u već postojeći rad unijeti kontrola nad prostornim uslovima rada, jer će se voditi računa o opremljenosti prostora odgovarajućom opremom, površinom prostora po jednom djetetu (najmanje 4m2 površine poda po djetetu), o funkcionalnosti prostora u smislu da ima osiguran prostor za kuhanje, trpezariju, dnevni boravak, spavanje, sanitarni čvor i kupaonicu, te da se moraju ispoštovati minimalni uslovi za kupaonicu i kuhinju. Rad dadilja biti će podložan inspekciji i stručnom nadzoru. Osobe koje se žele baviti ovom djelatnošću trebaju proći osposobljavanje za dadilje, osim ako nisu završile studij predškolskog odgoja. Uvođenje zakonske regulative u "porodično čuvanje djece" i relativno nizak stepen znanja u BiH o ovom vidu brige za djecu zahtijevat će učenje i razumijevanje svih strana, od dadilja, roditelja, inspektora, lokalne samouprave do osoblja koje će vršiti stručni nadzor i predavača na seminarima, te društva u cjelini, kaže Dizdarević.

S obzirom na to da je Programom rada Skupštine Kantona Sarajevo za 2020. godinu predviđena izmjena niza zakonskih rješenja iz oblasti obrazovanja na dnevnom redu jedne od narednih sjednica Skupštine KS bi se mogao naći i prijedlog ovog zakonskog rješenja koje bi roditeljima jako olakšalo pronalazak kompetentne dadilje, a koje bi profesionalnim dadiljama omogućilo legalno i mnogo lakše zapošljavanje.

Centar za edukaciju i istraživanje „Nahla“ Sarajevo, uz podršku MarketMakers projekta, ove godine realizira besplatnu obuku za profesionalnu dadilju. Program je namijenjen ženama koje žele razviti ili usavršiti vještine rada s djecom i koje su spremne raditi na ličnom razvoju. Dadilje će tokom edukacije imati priliku upoznati se s različitim tipovima aktivnosti koje imaju razvojni karakter i slijediti preporuke stručnjakinja u svim bitnim segmentima svoga rada.

Nastavu će držati iskusne stručnjakinje iz oblasti pedagogije, psihologije i medicine, a polaznice Nahline obuke će po završetku biti osposobljene da zadovolje potrebe djeteta, stvore sigurno fizičko i emocionalno okruženje za dijete, da brinu za dijete i pruže prvu pomoć, te da zajedno stvaraju uspomene koje pozitivno utječu na budući razvoj.