svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Koristimo li društvene mreže ili one koriste nas?
Ako vas je dokumentarac Social Dilemma natjerao da preispitate svoju ovisnost o Instagramu, niste sami. Ali, kako da znamo da li koristimo društvene mreže ili one koriste nas, pita se autorica ovog članka Ashley ‘Dotty’ Charles…
Za nahla.ba prevela Amina Šehović, studentica Filozofskog fakultetu u Sarajevu i članica Nahlinog kluba mladh Tignum
Izvor: graziadaily.co.uk
Ovisnica sam o društvenim mrežama na odvikavanju. Hoću reći, mislim da sam završila s korištenjem društvenih mreža, ali ne ostavljajte me samu u sobi s njima. Za mene je Myspace otvorio vrata ovisnosti, punog kiča, nekvalitetnog i lošeg utjecaja. To je bilo mjesto izvan zakona, osnova za amaterske bendove i catfishere, mjesto koje vas je na neki neobjašnjiv način ohrabrivalo da rangirate prijatelje prema preferencijama. Ponudilo je novi, pionirski način za samoljublje te nagovijestilo nadolazeću zoru novog digitalnog fenomena nazvanog „prekomjerno dijeljenje“.
Ubrzo sam diplomirala Myspace te nastavila školovanje s još liberalnijim odnosom prema privatnosti: Facebookom. Ovdje se moja ovisnost doista izbrusila, dok sam provodila noći postavljajući slike za posebno uređene albume poput: ‘Ayia Napa 2008 Dio1.’ i‘ Franin21.’ Postala sam toliko opsjednuta da bih provodila čitave radne dane skrolajući kroz profile starih školskih prijateljica da bih otkrila koja je zatrudnjela na fakultetu. Situacija se tako pogoršala da je moj direktor blokirao Facebook URL na našem serveru.
Naravno, to me nije zaustavilo. Štaviše, ohrabrilo me je. Zato što je to sad bilo zabranjeno voće. Jednostavno me je natjeralo da tražim nove načine da dođem do cilja. Aplikacije su sve promijenile. Facebook za Blackberry je bio vrhunac moje ovisnosti. Sad sam mogla nositi svoju opsesiju poput male čakije.
Kao što to biva sa svim ovisnicima, imala sam periode pauze od ovisnosti, koje su mi ulijevale nadu da ću se odvići. Da, nakon tri godine objavljivanja deaktivirala sam Facebook profil i zavjetovala se da ću povratiti svoje izgubljeno vrijeme. Ali onda sam otkrila Twitter. To je bio novi forum za male komentare i ozbiljne statuse na koje sam se odmah navukla. Pristupila sam mu kao mjestu za dopisivanje, namećući svoje nepopularne stavove svojim pratiteljima (njih 38), bez razmišljanja o validnosti i trajnosti mojih komentara. Za razlika od urednih Facebook postova Twitter je bio Divlji zapad, nova okolina za necenzurisanu interakciju. Postao je moja najvažnija društvena mreža te sam ubrzo postavljala više od 30 tweetova na dan, a broj mojih pratitelja se povećao na hiljadu. Zakopala bih se u svoj telefon, dijeleći svoje mišljenje o svakodnevnim temama i ploveći u moru lajkova i retvitova. Ubrzo sam stigla i na Instagram koji je zadovoljavao moje apetite za društvenim mrežama s potpuno novim carstvom vizuelnih razmjena i eto tako, ja sam počela da živim svoj život online.
Poput miliona drugih ljudi, dopustila sam društvenim mrežama da se ugrade u moj život tako neprimjetno da je njihovo korištenje postala druga priroda, tj., koristila sam ih bez razmišljanja, automatski. Probudila bih se i kao navijena istog trena otišla na Twitter. Skrolala bih besciljno neko vrijeme, zatim bih se prebacila na Instagram i otpočela novo skrolanje. Obrazac se ponavljao svaki put kad bih uzela telefon. Društvene mreže su bile moj izvor vijesti, uvjeravajući me da sam uvijek informisana. Pružale su lakmus test za javno mnijenje, neki vid sociopolitičkog sažetka zbog kojeg sam bila uvjerena da sam neprestano dobro informisana. Dok nisam shvatila da je to bila samo korisnička prevera kreirana da izazove moju dugoročnu posvećenost.
Društvene mreže su kreirane oko dopaminskog kruga: kompulsivnog sistema nagrađivanja dizajniranog tako da te natjera da nastaviš skrolati radi niza nagrada, zbog čega osjećaj ispunjenja, zadovoljenja ostaje nedostižan. Prosječan korisnik društvenih mreža potroši u prosjeku oko 136 minuta na društvenim mrežama svaki dan. To je više od 15 sati sedmično koje se mogu potrošiti na čitanje, kuhanje, druženje s djecom.
Društvene mreže su ubrzale i optimizirale, tj., unaprijedile urođenu potrebu da se povezujemo, međutim time je izmijenjena naša realnost premještanjem tih povezivanja isključivo u digitalni prostor i podstakle nas da „franšiziramo“ naš identitet na dvije ili tri platforme u isto vrijeme. Ono što je nekada u meni budilo radoznalost sad me ispunjava stahom. Naravno, tu je strah od krađe podataka, praćenja i nadziranja kapitalista te ostalih stvari na koje pomišljamo znajući da se naše ponašanje prati preko društvenih aplikacija i prodaje na tržištu… Ali povrh svega toga, ja sam doista zabrinuta da društvene mreže ogolijevaju tapete naše ljudskosti.
Sa svakim klik-bajt naslovom doživljaji su zamijenjeni emotikonima, zajednica plemenom, mane filterima, zadovoljstvo upoređivanjem. Preuveličavamo i poboljšavamo se u pokušaju da se istaknemo, a zapravo je ranjivost ono što naš čini ljudima. Gubimo našu anonimnost svaki dan, ali po koju cijenu? Dijeljenje slika s vjenčanja ili postavljanje slika bebe ili partnera koji su postali bivši – ostavljajući digitalne mrvice života koji smo nekada vodili. Odajemo svoje napola promišljene misli u želji da se uključimo u razgovor, vežemo se za mišljenja koja se kasnije mijenjaju, sudimo jedni drugima prema twitter postovima i slikama umjesto po onome što znamo da je istinito.
Trebalo mi je 10 godina da shvatim da pretjerena upotreba društvenih mreža ne vodi sretnom životu. Mojih 30 tweetova je postalo jedan tweet u 30 dana (što za rad u zabavnoj industriji znači poput imanja radnje bez izloga). Ne dajem mišljenja o nepopularnim temama i ne svađam se sa strancima online. Štedljivo dijelim privatne slike. Čak ne znam ni kako TikTok funkcioniše. Ali to mi odgovara.
Društvene mreže su bez pogovora bitne karakteristike koje oblikuju ovu eru. To je revolucijska stvar koja je preoblikovala način na koji ljudi komuniciraju. Ali mijenjajući način na koji komuniciramo, bojim se da nas sve više vodi ka propasti. Zato budite sigurni da, kad koristite društvene mreže, one ne koriste vas.
