Ako me sretnete na ulici, želim da znate da ću prihvatiti od vas osmijeh, lijepu riječ i dovu. Vama ću pokloniti isto. Ako me sretnete na ulici, neka vas moj hidžab obraduje, jer se sa njim dobije ono samo što cijenu nema.
Ja ću od vas očekivati poštovanje prema mojoj odluci da nosim hidžab, a vi ćete od mene dobiti poštovanje prema vašem stavu da ljepota treba biti otkrivena. Vrlo jednostavno, zar ne? Ako pak poželite čuti moje razloge, moju priču, moj nijjet – pitajte me i rado ću vam pričati, kao Šeherzada u „1001 noći“. Samo, ona je pričala da ne izgubi život, a ja ću pričati da vaše razumijevanje prema mom putu oživi.
Cilj života nam niko nije nametnuo. Koliko nešto vrijedi, isto određujemo sami. Da li ćemo srećom pričati o nečemu – u našim je rukama. Ako ste čuli ili čujete da je neko, negdje komercijalizovao hidžab, on nije izdao hidžab. Izdali su sebe. S obzirom na slobodu razmišljanja i odlučivanja, uvijek biramo opciju koja nam odgovara moralnoj vrijednosti i cilju koji imamo, ako ga imamo.
Ali nećemo o njima.
Jedini način da znate da govorite potpunu istinu jeste kad prvo tu istinu priznate sebi.