Koliko je čitanje važno za djecu

U svijetu su posebnu pažnju izazvali rezultati istraživanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima znatno razvijeniji od mozga također zdravog djeteta, ali koje je bilo zanemareno u svom okruženju. Pod utjecajem tih spoznaja razvili su se posljednjih godina raznovrsni programi i projekti za poticanje čitanja djeci od trenutka njihova rođenja.

Jedan od takvih projekata je i projekt “Rođeni za čitanje” koji je pokrenut u Americi – roditelji uče o važnosti čitanja djeci rane dobi i šta i kako čitati. U programe se uključuju dječji vrtići, porodični centri, biblioteke, medicinski centri, mediji, volonteri, ali i poznate osobe kako bi se privukla pažnja javnosti. Projekt se pod istim ili sličnim nazivima proširio u mnoge zemlje svijeta. U Italiji se nacionalnoj kampanji, koju su pokrenule dječije biblioteke pridružila televizija, u Koreji i Japanu su posebno aktivna udruženja roditelja, u Velikoj Britaniji i Skandinaviji svako dijete već u porodilištu dobija svoju prvu knjigu. Projekte finansira država/lokalna zajednica. Pri izlasku iz porodilišta roditelji dobijaju iskaznicu dječije biblioteke s kojom će dobiti besplatnu knjigu za dijete i mnoštvo informacija o tome šta sve biblioteke nude djeci i roditeljima i zašto je čitanje tako važno za njihovo dijete.

Deset vlastitih knjiga smatra se minimumom koji treba osigurati svakom djetetu

Svjetsku nagradu za poticanje čitanja 2003. godine dobila je grupa pedijatara iz Ohija. U program su uključeni medicinski centri grada Clevelanda. Pri svakom dolasku s djetetom na pregled u savjetovalište pedijatri bi upoznavali roditelje s tim kako nije važno brinuti samo o tjelesnom zdravlju djeteta, već i o mentalnom i kako čitanje može pomoći razvoju zdravog djeteta. Pedijatri su davali roditeljima slikovnicu za dijete, a prisutni volonteri pokazivali im kako će, šta i kad čitati djetetu. Do navršene pete godine života svako dijete je dobijalo deset slikovnica, odnosno knjiga, jer deset puta dolazi na obavezne preglede u pedijatrijsko savjetovalište.

Naučna istraživanja, projekti i programi bavili su se i pitanjima šta i kako utječe na razvoj čitateljskih vještina, na čitateljsku kulturu i motivaciju za čitanjem. Mnoštvo je faktora koji djeluju, ali najvažnijima su se pokazali:

• poticaji roditelja i njihova zainteresiranost za čitanje djetetu (djeca kojoj su roditelji čitali u ranoj dobi zainteresiranija su za čitanje knjiga, jer ona vjeruju roditeljima, pa aktivnosti koje s njima provode doživljavaju kao važne i sebe doživljavaju važnima “jer su vrijedni pažnje i vremena svojih roditelja”)
• model roditelja – koliko roditelji i sami čitaju (djeca rane dobi najviše uče oponašanjem odraslih, pa ukoliko odrastaju u sredini gdje odrasli čitaju i sama žele biti “poput odraslih”)
• izloženost djeteta materijalima za čitanje (što je dijete okruženije stimulativnim materijalima za čitanje – kućna bilbioteka, dječije bibilioteke, slikovnice u vrtiću… –  to je veća zainteresiranost djeteta za čitanje).