svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Koja saznanja nam je donijela konferencija “Znanje pokreće: Transformativna snaga neformalnog obrazovanja žena”?
CEI Nahla je ove godine obilježila 25 godina predanog rada na obrazovanju, ekonomskom osnaživanju i ličnom razvoju žena, gradeći zajednicu znanja, solidarnosti i društvene promjene.
Jubilej je obilježen konferencijom „Znanje pokreće: Transformativna snaga neformalnog obrazovanja žena“, koja je okupila stručnjakinje i stručnjake iz oblasti obrazovanja, mentalnog zdravlja, aktivizma i duhovnosti, stvarajući prostor za interdisciplinarni dijalog i razmjenu ideja o ulozi učenja kao pokretača individualne i kolektivne transformacije.
Prvi panel „Put promejene: Obrazovanje odraslih kroz inovaciju i podršku“, na kojem su kao govornice učestvovale prof. dr. Belma Ramić-Brkić, dekanesa Univerziteta SSST i istraživačica digitalne transformacije obrazovanja, doc. dr. Amina Isanović Hadžiomerović, stručnjakinja za obrazovanje odraslih i urednica časopisa Obrazovanje odraslih, te Dragana Kokot, poslovna savjetnica i zagovornica ženskog poduzetništva i održivog razvoja, istakao je da danas, statistički gledano, više ne postoji nijedno područje u IT sektoru u kojem žene ne mogu, i ne ostvaruju uspjeh.
IT industrija, nekada doživljavana kao zatvoreni prostor, danas se mijenja pod utjecajem tržišnih trendova, što otvara prostor za razvoj autentičnih ideja i domaćih proizvoda. Panelistice su naglasile da žene koje imaju priliku da osmisle i realiziraju vlastite projekte postižu izuzetne rezultate, jer poslu pristupaju s namjerom da kreiraju dodatnu vrijednost i društvenu promjenu. Posebno je istaknuta potreba da se žene ohrabre da uđu u svijet IT-a, jer on nudi ogroman potencijal za ekonomsko osnaživanje i zajedničko jačanje društvene zajednice.
Tokom razgovora istaknuto je da, iako žene prednjače u formalnom obrazovanju, one se i dalje suočavaju s izazovima na tržištu rada zbog opterećenosti ekonomijom brige i životnim uslovima koji im otežavaju napredovanje. Upravo tu se ogleda značaj neformalnog obrazovanja i uloge koju Nahla ima u stvaranju fleksibilnih prostora za učenje i profesionalni razvoj žena.
Kroz svoje programe Nahla gradi most između online i onsite edukacija, nudeći ženama prilike za nadogradnju znanja i vještina relevantnih za tržište rada - naročito onima koje drugačije ne bi mogle doći do znanja. Istaknuto je i da žene koje u BiH vode vlastite biznise ostvaruju veće profite te biznise pokreću sa svrhom - donoseći dodatnu društvenu vrijednost i mijenjajući zajednice u kojima djeluju, a ne samo tržište.
Drugi panel “Holistički pristup u neformalnom obrazovanju: Od unutrašnje snage do društvenog djelovanja” okupio je vrhunske stručnjake iz oblasti psihijatrije i psihologije – akademika prof. dr. sc. Mira Jakovljevića, člana Akademije nauka i umjetnosti BiH i najcitiranijeg psihijatra u regiji, prof. dr. Sabinu Alispahić, psihologinju i geštalt psihoterapeutkinju, te dr. sc. Mirelu Badurinu, integrativnu psihoterapeutkinju posvećenu unapređenju dobrobiti djece i mladih.
Prof. dr. Sabina Alispahić govorila je o pritiscima koji prate savremenu ženu – od sindroma superžene do osjećaja usamljenosti u dobu simulirane povezanosti. Naglasila je važnost psihološke rezilijentnosti i sposobnosti da kažemo ne, da prigrlimo ranjivost i otpustimo perfekcionizam.
“Žene se odgajaju da budu najbolje u svemu, da preuzimaju odgovornost za zajednicu, a rijetko sebi dopuštaju greške. Potrebno je raditi na procesima samosaosjećanja, jer potiskivanje vlastitih potreba često dovodi do bolesti,” istakla je Alispahić, dodajući da “ako je žena - mama dobro, sve je dobro.”
Dr. sc. Mirela Badurina upozorila je na “opasnost zvanu balans” – savremeni pritisak da budemo stalno uspješni, nasmijani i savršeno usklađeni, iako stvarnost često govori drugačije. “Naše ravnoteže lične ne mogu se mjeriti težinom, već smislom života”, poručila je, dodajući da balans ne smije biti nova forma perfekcionizma: “Balans nije pritisak da stignemo sve, nego ritam koji nas vraća sebi, smislu i onome što vrijedimo.”
“Balans nije pritisak da stignemo sve, nego ritam koji nas vraća sebi, smislu i onome što vrijedimo.”
Akademik Jakovljević u svom izlaganju govorio je o pet realnosti u kojima savremeni čovjek živi – materijalnoj, psihičkoj, socijalnoj, duhovnoj i onoj koju oblikuje umjetna inteligencija, stvarajući “super um”. Naglasio je da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, a ni mentalnog zdravlja bez toplih, empatičnih odnosa ljudima.
“Mnogo je važnije davati nego uzimati,” rekao je, podsjećajući da karakter počiva na samokontroli, kooperativnosti i duhovnoj dimenziji – vrijednostima koje daju smisao svim ostalim sferama života.
Panel “Aktivizam i saradnja: Inovativni pristupi i generacijska sinergija” otvorio je raspravu o ulozi aktivizma u jačanju lokalnih zajednica, promoviranju društvene pravde i poticanju održivog razvoja kroz konkretne primjere angažmana pojedinaca i organizacija.
Govornici su bili Arnel Mahmutović, ekološki aktivista i sekretar Udruženja građana Neretvica – Pusti me da tečem, Nihad Suljić, aktivista za ljudska prava i osnivač organizacije Djeluj.ba, te Ilma Čosić, programska menadžerica za aktivizam i društveno djelovanje u CEI Nahla.
Ilma Čosić istakla je da danas svjedočimo “epidemiji narcisoidnosti i individualizma” te podsjetila da ono što vidimo oko sebe odražava našu ličnu odgovornost prema zajednici. Aktivizam, kako je naglasila, nije lagan put, ali postaje moguć kada mladima damo prostor da djeluju, pitaju, griješe i uče. “Tek kada im omogućimo prostor, resurse i mentorstvo – možemo očekivati stvarni aktivizam,” poručila je.
Arnel Mahmutović je govorio o aktivizmu kao pokretu koji zahtijeva međusektorsku i međugeneracijsku saradnju. Na primjeru inicijative Neretvica – Pusti me da tečem pokazao je kako iskustvo starijih i inovativnost mlađih mogu stvoriti snažnu zajednicu otpora i promjene. “To je bila životna škola koja se ne može naučiti na fakultetu, kroz međusobno učenje i razmjenu iskustava izgradili smo i sebe i pokret. Networking je na primjer, ono što mladi donose starijima – nove načine komunikacije i povezivanja,” kazao je Mahmutović.
Nihad Suljić naglasio je važnost psihološke podrške i zajedništva u aktivizmu, prisjećajući se svog iskustva u Nahli Tuzla.
“Od svakoga možemo nešto naučiti, pronaći smiraj i prostor s ljudima koji razumiju našu borbu. Protiv sagorijevanja se borimo tako što učimo jedni od drugih - dijeleći znanje nesebično i provocirajući jedni druge na rast. Mladima moramo davati uzore,” zaključio je Suljić.
“Čovjek nije projekat - i ne može biti projekat,” poručio je Nihad Suljić, dodajući da je suština aktivizma u iskrenom djelovanju, a ne u savršenstvu.
“Pokušavam ljude potaknuti da urade onoliko koliko mogu. Ne možemo svi riješiti sve, ali možemo učiniti ono što je do nas. Naći način, dati sebe iskreno - to je i Božiji i lični imperativ”, naglasio je.
Na konferenciji je i donesena Deklaracija "Znanje pokreće".
Deklaraciju je predstavila Sehija Dedović, predsjednica CEI Nahla, i naglasila da je deklaracija nastala u spomen na sve žene i muškarce koji su kroz historiju doprinijeli afirmaciji prava na obrazovanje, rad i dostojanstven život, a shvatajući da žene u Bosni i Hercegovini i dalje žive u okolnostima dubokih društvenih i ekonomskih nejednakosti, te da su prečesto izložene diskriminaciji, nasilju i, nažalost, femicidu.
Ovom deklaracijom usmjeravamo svoju pažnju i djelovanje na sve žene koje se suočavaju s nedostatkom prilika, prava i mogućnosti.
Pozivamo vas da je potpišete kao znak podrške pravu žene da uči, raste i doprinosi.
Konferencija “Znanje pokreće: Transformativna snaga neformalnog obrazovanja žena” pokazala je da promjena počinje tamo gdje se znanje susreće s ljudskošću: u zajednicama koje rastu, dijele i stvaraju zajedno. U razgovorima o obrazovanju, mentalnom zdravlju i aktivizmu, kroz iskustva stručnjaka, poduzetnica i aktivista, otvorili smo nova pitanja, ali i potvrdili ono što Nahla živi – da učenje ima smisla samo ako pokreće i čovjeka, i zajednicu. Nastavit ćemo graditi prostore koji dišu ovim idejama, razgovore koji inspirišu i projekte koji povezuju – jer upravo u tim susretima prepoznajemo znanje koje transformiše i opipljivo mijenja svijet oko nas.
