svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Izgubljena vrijednost razmišljanja?
Od pješčanih dina pustinje Rub el-Hali do snijegom pokrivenih vrhova Dolomita na sjeveru Italije, 17-godišnjakinja Zehra Lari ušla je u historiju postavši prva žena s hidžabom i prva žena iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja se takmičila na međunarodnom takmičenju u umjetničkom klizanju.
Izvor: farnamstreetblog.com Prijevod: Emina Lakić
U briljantnim memoarima „Moj život i djelo“, napisanim 1934. godine, Henry Ford nudi možda najbolju definiciju koju možete pronaći o vrijednosti obrazovanja, i korisno upozorenje da akumulacija informacija ne smije biti sama sebi svrha. Zagovornici i podržavaoci ideje cjeloživotnog učenja ne trebaju biti poput takmičara u kvizovima – prikupljati nevažne informacije i detalje kako bi ih na zahtjev sipali iz rukava. U eri Googla, ta vrsta znanja je sve manje relevantna.
Istinski cjeloživotni učenici nastoje naučiti i primijeniti najbolje svjetsko znanje kako bi stvorili kostruktivniji i bolji život za sebe i one oko njih. A za to, morate naučiti kako da brzo mislite i odmah rješavate problem kad se pojavi. Ukoliko vaše studije ne poboljšaju vašu sposobnost za nošenje sa stvarnošću onakvom kakva jeste i pri tome ne dobijete fer rezultat, onda vjerovatno gubite vrijeme.
Iz Fordovih memoara:
“Obrazovan čovjek nije onaj čija je memorija istrenirana da zapamti par datuma u historiji – već onaj koji ostvaruje svoje zamisli. Čovjek koji ne umije da razmišlja nije obrazovan, ma koliko univerzitetskih diploma da je stekao u životu. Razmišljanje je najteži rad koji čovjek može da obavlja – u čemu se uostalom i krije razlog zbog kojeg imamo tako malo mislilaca. Dvije krajnosti treba izbjegavati: jedna je preziranje obrazovanja, a druga je uobraženi stav tragičnog snobizma – da je već sam prolazak kroz obrazovni sistem siguran lijek za neznanje i osrednjost.
Ni u jednoj školi ne možete naučiti kakav će svijet biti sljedeće godine, ali možete naučiti neke od stvari koje je svijet pokušao uraditi u prethodnim godinama, gdje je doživio poraz, a u čemu je uspio. Ako bi obrazovanje imalo savjetodavnu funkciju i upozoravalo učenike na neke lažne teorije koje su ljudi pokušali izgraditi, kako bi ih sačuvalo od gubitka vremena pri otkrivanju i učenju kroz vlastito gorko iskustvo, njegova dobrobit bi bila neupitna.
Obrazovanje koje se sastoji od putokaza koji ukazuju na neuspjehe, greške i zablude prošlosti bez sumnje će biti veoma korisno. Obrazovanje ne znači samo znati mnogo teorija različitih profesora. Nagađanja su vrlo zanimljiva, ponekad i profitabilna, ali to nije obrazovanje. Danas biti obrazovan u nauci znači samo biti svjestan stotina teorija koje još nisu dokazane. A ne znati koje su to teorije znači da ste „neobrazovani“, „neznalica“, i tako dalje. Ako učenje znači imati znanje o nagađanjima, onda možete postati učeni na jednostavan i lukav način – postavljanjem vlastitih teorija. I po istom principu, možete smatrati ostatak svijeta „neznalicama“ zato što ne znaju i nisu čuli za vaša nagađanja.
Ali najbolje što obrazovanje može da učini za čovjeka jeste da mu pomogne da uspostavi kontrolu nad vlastitim sposobnostima i svim onim urođenim darovima kojima ga je sudbina nagradila, kao i da ga nauči da misli. Univerzitet pruža najbolju uslugu kao intelektualno vježbalište, na kojem se razvijaju mentalni mišići, a studenti jačaju kako bi mogli da obavljaju poslove za koje su sposobni. Tvrditi, međutim, da mentalna gimnastika može da se radi samo na univerzitetu nije tačno, što zna svaki edukator. Čovjekovo pravo obrazovanje započinje onda kad završi školu. Pravo obrazovanje se stiče kroz životnu disciplinu.
Čovjek može bolje zadovoljiti svoj um vlastitim otkrivanjem i saznavanjem nego nagomilavanjem stvari koje je neko drugi otkrio. Možete sakupljati znanje čitav život, i čitav vaš život vam za to neće biti dovoljan. Možete ispuniti svoju glavu svim postojećim „činjenicama“, a vaša glava će postati samo pretrpana kutija činjenica. Poenta je u ovome: Velika količina znanja u glavi nije isto što i mentalna aktivnost. Čovjek može biti veoma učen, a veoma beskoristan. A opet, čovjek može biti neobrazovan, a veoma koristan.
Cilj obrazovanja nije da čovjekov um napuni činjenicama, već da ga nauči kako da upotrebljava svoj um u razmišljanju. A često se dešava da čovjek može da razmišlja bolje ako ga ne ometa znanje stečeno u prošlosti.”
Ford je vjerovatno pogriješio samo u posljednjoj rečenici, proučavanje prošlosti je od ključnog značaja za razumijevanje ljudskog stanja, ali ostatak teksta bi se trebao često iznova iščitavati.
To podsjeća na raspravu u kojoj gotovo svi učesnici nisu u pravu: Šta je vrednije, obrazovati se u školi života ili u školi knjiga?
Oboje su vrijedni i važni!
To se zove lažna dihotomija. Apsolutno nema nikakvog razloga da birate između toga dvoga. Svi smo dobro upoznati s algebrom. Ako A i B imaju pozitivnu vrijednost, onda A+B mora biti veće od samog A ili samog B! Neminovno je da morate učititi iz svog života, ali budući da imamo mogućnost da znanje povećamo, ili da mu damo dodatnu vrijednost proučavanjem života drugih, zašto onda to ne bismo iskoristili? Sve što je potrebno je volja i želja da proučite uspjehe i neuspjehe u historiji, dodate ih vlastitom iskustvu i dobit ćete rezultat u stilu zakona algebre A+B.
Iskoristite svoje obrazovanje da naučite razmišljati, da se naučite bolje nositi sa svijetom, da budete korisniji onima oko sebe. Ne brinite o činjenicama i podacima zbog njih samih. Ne treba nam još jedna ljudska enciklopedija.
