Ovu rečenicu je možda najteže izbjeći, a stalno je slušam i od drugih roditelja. Nekad se pitam jesu li prethodne generacije roditelja imale zastupljen ovaj “budi oprezan” refleks ili se radi o novom fenomenu. Primijetila sam da je “budi oprezan” češće izraz roditeljske brige nego efikasan način da se trenutno promijeni ponašanje malog djeteta.
Budući da radim kao dječiji radni terapeut, znam koliko su za razvoj motornih sposobnosti, čulne osjetljivosti, te kognitivni razvoj, ključna djetetova iskustva rješavanja problema. Želim mu dati priliku da uči kroz iskustva, izazove i prirodne posljedice, a ne putem mojih upozorenja. Ne želim mu usaditi unutrašnji glas stalnog općeg opreza, zabrinutosti ili izbjegavanja. Umjesto toga, želim da bude siguran, ali i da mu pružim priliku da sam uviđa i procjenjuje specifične rizike.