Helikopter roditelji odgajaju nesigurnu i ovisnu djecu

Takozvani “helikopter roditelji” odgajaju djecu koja su ovisna o drugima, neurotična i zatvorena, odnosno imaju čitav niz osobina koje se općenito smatraju nepoželjnima.

Istraživanje je provedeno među brucošima i jedno je od prvih koje definira i mjeri ono što pojam “helikopter roditelji” zapravo jest. Termin je prvi put upotrebljen u univerzitetskim krugovima kad je primijećena određena promjena u ponašanju roditelja studenata. Roditelji su masovno počeli nazivati fakultete i pokušavali se miješati u stvari koje su do tada isključivo bile problem na relaciji student – fakultet.

Istraživanje je vodio dr. Neil Montgomery, psiholog s Keene State Collegea koji kaže kako su rezultati tek preliminarni, ali su već pokazali da pretjerano zaštitnički odnos roditelja prema djeci stvara pojedince koji nisu spremni napustiti roditeljsko “gnijezdo” i živjeti samostalno.

“Ono što helikopter roditelji rade je da misle kako znaju što znači biti dobar roditelj i donose odluku da će sve zajedno staviti  na viši nivo kako bi njihova djeca bila još bolja. Problem nastaje kad roditelji doista i zategnu malo jače, odu predaleko i zapravo na umjetan način produžuju djetinjstvo ili adolescenciju”, kaže dr. Montgomery.

Kad dijete napusti dom i ode na studij, događa se prva velika kriza u odnosu helikopter roditelja i djece. Roditelji više nemaju kontrolu nad životom djeteta i ne mogu ga pratiti kao nekad. Zbog toga nastoje kontrolu zadržati pomalo suludim potezima kao što su zvanje i pokušaji utjecaja na odluke i procese univerziteta, odnosno intervencija u ime djeteta, kao što su to radili kada je dijete išlo u vrtić ili školu.

Helikopter roditelji imaju potrebu dolaziti u grad u kojem im dijete studira i ostajati kako bi se uvjerili da je sve uredu, a često zovu i po nekoliko puta dnevno.

Iz ovog konkretnog istraživanja, oko 10% brucoša izjavilo je da ima helikopter roditelje. Stopa je bila viša kod djevojaka s 13%, dok je kod mladića iznosila oko 5%. Težnju za kontrolom i nadgledanjem u najvećem su broju slučajeva iskazivale majke.

Ono što se događa sa studentima, tj. mladima nad kojima i u odrasloj dobi bdiju roditelji je da su manje otvoreni novim idejama i pothvatima, ranjiviji su, nervozni i nesvjesni vlastitih mogućnosti u usporedbi sa svojim neovisnijim vršnjacima.

Osim toga, takvi su pojedinci impulsivniji, nemaju osjećaj odgovornosti za vlastite postupke i sveukupno su lošiji studenti, kaže dr. Montgomery.

Istraživanje je samo pokazalo vezu, ali ne i direktni uzročno-posljedični odnos, što znači da ne postaju sva djeca zatvorena, neurotična i ovisna ukoliko su odrastala sa helikopter roditeljima.

Cilj je bio upozoriti roditelje da postoji nešto što se zove pretjerana roditeljska briga te se željelo rasvijetliti šta termin “helikopter roditelji” zapravo znači, jer se sve više o njemu priča, a nauka je dala malo odgovora.