Žena u džamiji: Prilozi za razumijevanje njene pozicije, uloge i doprinosa

Publikacija “Žena u džamiji” nosi poruku da je učešće, aktivni boravak te djelovanje žena u džamiji i džematu – podjednako kao i muškaraca – ključno za razvoj džemata, a najkvalitetniji doprinos dolazi upravo kroz njihovo zajedničko djelovanje, različito, ali komplementarno, kako je Uzvišeni Bog to uredio.

Centar za edukaciju i istraživanje „Nahla“ njeguje ideju da svaki pojedinac ima odgovornost biti uključen i doprinositi zajednici u skladu sa svojim mogućnostima te da je edukacijom, savjetovanjem i usmjeravanjem moguće pomoći osobi da postane kvalitetniji i odgovorniji član zajednice. Kao prostor svog djelovanja i aktualizacije muslimani i muslimanke prirodno osjećaju džamiju koja, pored prostora obavljanja obredoslovlja, posjeduje naročit socijalizacijski i edukacijski potencijal.

Ne smatramo potrebnim dokazivati koliko je učešće, aktivni boravak te djelovanje žena u džamiji i džematu – podjednako kao i muškaraca – ključno za razvoj džemata i da kvalitetan doprinos dolazi kroz njihovo zajedničko djelovanje, različito, ali komplementarno, kako je Uzvišeni Bog to uredio. Smatrali smo potrebnim, zapravo, ukazati na to da je ova prednost nedovoljno i neefikasno korištena te da bi svaki trud i preporuka da se ovo stanje promijeni mogli biti značajni. Vođeni tom sviješću i brigom, odlučili smo 2012. godine provesti terensko istraživanje koje je trebalo pokazati koliko su i na koji način muslimanke prisutne i uključene u djelovanje bosanskohercegovačkih džemata i džamija. Drugi dio istraživačke namjere bio je na osnovu analize prikupljenih podataka ponuditi preporuke za djelovanje, što smo 2013. po završetku istraživanja na temelju dobijenih rezultata i uradili.

Vrijeme koje je uslijedilo pokazalo je da je potreban znatno obimniji, dugotrajniji i uporniji rad na različitim nivoima kako bismo dobili džamije ispunjene zadovoljnim i aktivnim džematlijama punih života te kako bi se u džamijama pokretale aktivnosti i nudili sadržaji temeljeni na zajedničkom radu i doprinosu muškaraca i žena, koji se međusobno uvažavaju, pomažu u dobru, a od zla odvraćaju.

Stanje u pogledu učešća žena u džamijama i džematima na našim prostorima nije nešto što je specifično ili izuzetno od pravila. Nažalost, kako odabrani tekstovi u ovoj knjizi pokazuju, slične prilike i izazove susreću muslimani i muslimanke u većini zajednica, bez obzira na državno uređenje ili pravni okvir u kome djeluju, kao i na to da li su u statusu većine ili manjine u svom okruženju.

Knjigu koja je pred nama smatramo vrijednim prilogom na putu zagovaranja angažovanog učešća žena u džamijama i džematima, a koje je, do ovog trenutka, nedovoljno promovisano i korišteno.