AKTIVNOSTI INICIJATIVE PRVI

Zašto se ne vratite svojoj kući?

Ovaj sadržaj je nastao u sklopu projekta “Različito o različitostima” koji finansira Evropska unija, a čiji cilj je izgradnja kapaciteta mladih koji su prošli dvomjesečnu edukaciju o digitalnom storytellingu u svrhu promocije različitosti i tolerancije, te borbe protiv govora mržnje.

27/10/2022

Pišu: Ilma Ogrešević i Merjem Halilović, polaznice edukacije za mlade o digitalnom storytellingu u okviru projekta „Različito o različitostima“

Plašim se – razmišljam naglas, tik pred ispit, ali tješim se i govorim sama sebi: “Kako god bude, bitno je nastaviti dalje”. Želja za slatkim blago je potiskivala predispitnu nervozu u drugi plan. I tako, ne znajući ni sama kako sam tu stigla, nađoh se ispred police slatkiša. Moje misli prekinu iznenadni žamor ženskih glasova, koji su dolazili sa kase. Nisam se mogla oduprijeti, a da ne pogledam.

Na kasi je stajala žena sa dvoje veoma male djece, dok je kasirka ljutito bacala stvari oko sebe, gunđajući nešto nerazumljivo. U prvi mah mi se učinilo da je bila nečim uvrijeđena. Prilazeći kasi, vidjeh mladu ženu sa dvoje djece, oskudno odjevenu (obzirom da je bio novembar, na njima je još uvijek bila ljetna odjeća). Gledala sam u kasirku koja je nastavila ljutito slagati njene stvari u kesu, i dalje ne shvatajući šta ju je uznemirilo.

Mlada žena, sa suzama u očima, uze svoju kesu u jednu ruku i držeći mlađu djevojčicu u drugoj okrenu se prema vratima.

Tada kasirka procijedi: "Idi tamo odakle si i došla. Šta ćeš ovdje?"

Shvatih da se radi o nekom ko nije "naš"… Obli me hladan znoj i iznova me prođe jeza. O čovječe, zar zaboravljaš da ono što te čini čovjekom nisu ni boja kože, ni tvoje bogatstvo, niti tvoje porijeklo. Čovjekom te čini tvoj odnos prema drugima.

Osjetila sam potrebu da razgovaram sa mladom majkom, te požurih za njom, no već je bilo kasno, nestala mi je iz vida. Kasnije sam saznala od mještana da je sirijska izbjeglica. Došla je sama sa dvije djevojčice. Muž joj je poginuo u ratu. Suosjećala sam se s onim kroz šta je prošla, a bahate riječi kasirke i pogled pun prijezira i dalje su prolazili mojom glavom.

Najbitnije je, čovječe dragi, ne pasti na glavnom ispitu, ispitu ljudskosti.

Pazi da ne šalješ kući onog ko kuću nema.

Pazi da ne bacaš hranu u blizini onog ko je gladan osvanuo.

Pazi da ne budeš led onom ko se već napola smrznuo.

I zahvali se Bogu jer se danas vraćaš svojoj kući.