Jedna od najvažnijih praksi koju bismo trebali danas sebi priuštiti jeste pomjeranje fokusa sa liječenja na prevenciju. U praksi, to znači osvještavanje malih, često zanemarenih odluka koje dugoročno imaju najveći utjecaj: način na koji sjedimo, koliko se krećemo, šta unosimo u organizam (hranom, mislima, informacijama) i kako upravljamo vlastitim kapacitetima. Prevencija se u tom smislu ne pojavljuje kao dodatni napor, nego kao promišljen i odgovoran odgovor na zahtjeve koje nam život postavlja: uključujući i redovne preventivne preglede kod doktora, ponekad nelagodne, ali neophodne za dugoročno zdravlje. | |