LOKALNA I MEĐUNARODNA SARADNJA

Snaga dijaloga: Zajedno za povjerenje i ljudsko dostojanstvo

U organizaciji Vijeća Evrope, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te Misije OSCE-a u BiH, 10. maja 2025. godine u manastiru Žitomislići kraj Mostara održan je susret pod nazivom „Pristup religiji kroz prizmu ljudskih prava – Razgovorom o bogatom iskustvu međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini “.

14/05/2025

Cijeli događaj ugostio je odlični domaćin arhimandrit Danilo Pavlović, iguman manastira Žitomislić. Cilj okupljanja bio je afirmacija međureligijskog dijaloga i zajedničkih inicijativa za mir, kroz otvorenu razmjenu iskustava među predstavnicima vjerskih zajednica, akademske zajednice, medija i civilnog društva. Među učesnicima bila je i CEI Nahla, čiju je ulogu i doprinos predstavljala predsjednica Sehija Dedović.

Profesor Pavle Mijović otvorio je razgovor kritikom izraza „drugi i drugačiji“, naglasivši da takve sintagme prave nevidljive granice među ljudima i da se tako briše prilika da u drugom čovjeku vidimo sebe i sebi sličnog. Muhamed Jusić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ BiH, učestvovao je u više diskusija, predstavivši platformu Islamske zajednice za međureligijski dijalog koja će unificirati pristup i ponašanje službenika IZ na svim nivoima. Naglasio je važnost da se iz vjerskih narativa izvuku univerzalne poruke koje podstiču zajedništvo, a ne podjele.

Govoreći o savremenim izazovima, sestra Pavla iz Trebinja upozorila je na opasnosti koje nosi prenaglašavanje „nacionalnih identiteta“, često praćeno nerazumijevanjem šta taj identitet zaista znači. Njena poruka bila je jasna: „Potrebne su posebne konferencije o ovoj temi, jer ovakav narativ nas zatvara u vlastite krugove, umjesto da nas otvara prema drugima i zasigurno najviše ugrožava upravo identitet onih koji ga, na ovaj način, zagovaraju.“

Zapaženo je bilo i lično izlaganje glavnog imama iz Zenice, Sumedin ef. Kobilice, koji je govorio o iskustvu tri generacije u svojoj porodici i različitim načinima učenja o drugima – od majke koja je odrasla u jednoreligijskoj sredini, preko njega koji je na fakultetu čitao Bibliju, do sina koji danas gradi odnose s nemuslimanima na prirodan, otvoren način.

Učesnici su se složili da govoriti o dobru – i kada je zlo glasnije – ostaje neodložna dužnost jer dobro, njegovo činjenje i govor o dobru, mora imati puno glasniji narativ. Hazan Igor Kožemjakin podsjetio je da je upravo Jevrejska zajednica, iako najmanja po broju članova, još daleke 1997. pokrenula inicijativu za formiranje Međureligijskog vijeća na ozbiljnom institucionalnom nivou što je tada bio odraz mudrosti i hrabrosti – kao zajednica koja nije bila direktno ‘strana u sukobu’, ali je osjećala potrebu i odgovornost da pokrene procese dijaloga.

Sestra Iva iz Jajca podijelila je primjer Plivske omahe, večeri duhovne muzike muslimanske i katoličke tradicije, koju mladi već 18 godina zajedno organizuju – istinski znak da zajedništvo nije samo moguće, nego i već prisutno. Pastor Evanđeoske crkve u Sarajevu, Dragan Nedić apelovao je na potrebu za veću „vidljivost dijaloga“ u svakodnevnici i da se govori jezikom koji razumije svaki građanin i građanka ove zemlje. Predložio je da vjerske zajednice češće surađuju na projektima koji predstavljaju potrebu običnog čovjeka – kroz zajedničke projekte i IT hubove, kulturne događaje i aktivnosti koje odgovaraju na potrebe savremenog čovjeka.

CEI Nahla, kao nevladina organizacija sa specifičnim vjerom inspiriranim korijenima, ima višegodišnje iskustvo u programima koji uključuju mlade i žene različitih etničkih i vjerskih pripadnosti, kroz obrazovanje, ekologiju, lični razvoj i mentorstvo.

Kao FBO (faith-based organization) organizacija, Nahla ostaje posvećena stvaranju prostora povjerenja, međusobnog uvažavanja i borbi protiv govora mržnje – posebno onog motivisanog vjerskom raznolikošću, koju smatramo najvećim bogatstvom ove zemlje.

Na kraju, na našim fotografijama koje su napravljene tog dana ostaje simbolična slika: trava na kojoj smo sjedili – prostor dijaloga koji ne smijemo zapustiti niti napustiti, ali ne biti ni preoprezni da po njemu kročimo. Trebamo ga oblikovati, njegovati i iznova obnavljati – kao jedinu stazu ka društvu u kojem će dostojanstvo svakog čovjeka biti istinski poštovano što je bila i jedna od poruka događaja.