Različitost je bogatstvo!

Osnovni postulat koji važi za svakog čovjeka (i svaku nauku!) jeste individualitet, posebnost, originalnost. Odgojne metode, načela i principi koje preporučuje pedagogija, ne mogu biti apsolutno primjenjivi podjednako za svu djecu, omladinu i odrasle. U svemu tome, treba uzeti u obzir individualne razlike među pojedincima (i jednojajčani blizanci se itekako razlikuju), te faktore koji znatno utječu na sam proces odgoja, među kojima su najvažniji:

• struktura porodice, interpersonalni odnosi među njenim članovima, atmosfera, porodična dinamika, ekonomski i društveni status, emocionalno i mentalno zdravlje svakog člana porodice, heriditet (naslijeđe);

• iskustvo odgajatelja i ono životno, ali i pedagoško, pristup odgoju i svijest o njegovom značaju;

• društvena sredina (bliža i dalja), hotimični (namjerni) ili nehotimični utjecaji putem društvenih vrijednosti, postulata, tradicijskog ili modernog koncepta, novih socijalnih trendova, međuljudskih odnosa, sistema vrijednosti, utjecaja masmedija, javnog mnjenja, ekonomskih prilika, stepena tolerancije i demokratije itd.
• umijeće komuniciranja svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa;

• stepen odgojenosti i pedagoške obrazovanosti edukatora i odgajatelja i sposobnosti da isto prenesu na druge, u ovom slučaju na mlađe; 

• mogućnost odgajanika da primi pedagoška nastojanja i inpulse od odgajatelja (roditelja, odgajatelja u vrtiću, učitelja, nastavnika, profesora);

• kvalitet i kvantitet vremena provedenog u odgojno-obrazovnom procesu itd.

Kao što se može primijetiti, odgoj nije nimalo jednostavan proces, iako se olako shvaća. Odgojiti dijete u duhu univerzalnih ljudskih vrijednosti, u pozitivnoj društvenoj atmosferi sa što manje konflikata, stresa i propusta nije nikada bilo lahko,  pogotovo ne danas. Vrijeme u kojem živimo nosi sa sobom brz tempo života, trku za novcem i materijalnim (jedni to rade zbog egzistencije, a drugi ,pak, zbog prestiža), jak utjecaj medija koji većinom propagiraju nasilje, blud, laž, zavist, osvetu i mržnju prema drugačijim, političke i ideološke ciljeve, sve su to ometajući faktori u pravilnom odgoju djece i mladih.

S druge strane, roditelji u BiH  rijetko imaju priliku,kroz formalno ili neformalno obrazovanje,  naučiti osnove pedagogije, posebno one aplikativne, primjenjive u konkretnim životnim situacijama.

Pedagogija nije receptologija

Potrebno je naglasiti da, s obzirom na individualnost svakog odgajatelja i odgajanika i spomenute faktore, ne postoji jedno rješenje, nego je potrebno iznalaziti više rješenja i birati najbolja za otklanjanje problema sa učenjem, disciplinom, povučenošću, nepoštivanjem autoriteta, komunikacijom, socijalizacijom itd.

Kao što na osnovu identičnog recepta dvije kuharice neće napraviti identična jela (ako ništa, razlikovat će se u dekoraciji), tako ni u odgojnoj nauci ne postoji jedinstven recept po kojem se pravilno odgaja. Eh, tu dolazimo do individualiteta, položaja pojedinačnog u općem i jedinstva u različitosti, prepoznavanja Čovjeka u Čovjeku.

Bilo bi zaista nepojmljivo da svi imamo ista interesovanja, iste sposobnosti i mogućnosti, iste predispozicije, jer se u tom slučaju ne bismo dopunjavali, nego najvjerovatnije itekako isključivali. U tom smislu, zaista su dragocjene različitosti i posebnosti svakog od nas.

Neko voli ležerniju, opušteniju atmosferu pri radu, neko pak preferira strog, ozbiljan odnos prema poslu, neko balansira… Zato je edukatorima u razredu teško pomiriti različite temperamente i karaktere učenika, svakom pristupiti individualno… Zato je teško i menadžerima uskladiti i postići timski rad, okruženje koje svima odgovara.

Zbog svega navedenog, potrebno je djecu i mlade odgajati u duhu prihvatanja drugih i drugačijih, prihvatanja različitosti i posebnosti. Uporedo s tim, razvijati lične kompetencije i samopouzdanje je naredni cilj i zadatak, istovremeno, svih odgajatelja. Poštujući faktore koji utječu na oblikovanje ličnosti svakog od nas potrebno je prepoznati potencijale karakteristične za datu indivuduu i razvijati ih.