svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Raširi krila i sruši granice do svoga cilja
Ovaj sadržaj je nastao u sklopu projekta “Različito o različitostima” koji finansira Evropska unija, a čiji cilj je izgradnja kapaciteta mladih koji su prošli dvomjesečnu edukaciju o digitalnom storytellingu u svrhu promocije različitosti i tolerancije, te borbe protiv govora mržnje i dio je praktične vježbe u okviru pomenute edukacije.
- 31/10/2022
Pišu: Adna Sefer i Sumejja Rešić, polaznice edukacije za mlade o digitalnom storytellingu u okviru projekta „Različito o različitostima“
Ova priča nije moja, ali je priča mojih prijatelja i bliskih osoba, pa je doživljavam kao svoju. Te prohladne decembarske subote sjedila sam sa prijateljicom na našem omiljenom mjestu i sva ushićena jedva čekala da čujem kako je dobila svoj prvi posao. Moje oduševljenje je kratko trajalo.
Posao, ipak, nije dobila, jer im se „ne isplati ženu zaposliti“. Ukorijenjeno uvjerenje da je žena za kuću i da brine o djeci što joj donosi manje šansi na tržištu rada, razočaralo me, još jednom.
Vratimo se na priču o prijateljici. Bila je osoba puna života, energije, željna znanja i rada, vjerovala je da može ispuniti svoje snove. Suočila se sa surovom stvarnošću. Konkursi su prošli, ali ne i njena prijava, nažalost. Nije više ni sigurna šta pokušati, možda kofere spakovati. Stani, žena si, da si hiljadu milja daleko opet ćeš udariti u staklo.
Zaboljelo me saznanje gdje sam to rasla i šta mene čeka, samo zato jer sam žena. Čuj, određuju ti kvalitete po spolu, a ne po komptencijama… Ohrabrivala sam prijateljicu toplim riječima podrške. Prošla mi je kroz glavu rečenica mojih roditelja prije nego ću krenuti na fakultet: „Kćeri, bori se za sve što ti je bitno!“ I hoću. Obećavam.
Kao mala djevojčica, imala je snove: da završi školu, nađe posao, radi ono što voli... Ali nije ni slutila koliko tu ima prepreka. Ona mala čupavica sa velikim očima boje kestena nije ni sanjala da može slomiti krila od stakleni svod, kroz koji vidi nebo, a ne može do njega.
Ovakva vrsta diskriminacije trebao bi biti alarm svima nama. Tako da bi na vratima ureda za zapošljavanje trebalo pisati: „Granica za žene je svod, a za muškarce samo nebo.“ „Stakleni svod“ je zapravo nepriznata prepreka napredovanju u profesiji koja se veže posebno za žene i pripadnike manjina. Čini se da društvo šalje tihu, ali snažnu poruku: „Imaj na umu svoje granice.“
Ostala je. Nije se predala, obećala je ispuniti svoje snove po cijenu svega, možda ni danas nije baš ono što je željela, ali sigurna sam da će jednog dana to postati i svojim radom drugim ženama poruku poslati.
Pišem ovaj blog u nadi da će me neko čuti, razmisliti, pobuniti se. Pišem u nadi da ćemo naše buduće sinove odgajati da svi trebaju dobiti ono što radom i trudom ostvare, a naše kćerke da ne odustaju od svojih snova, da ne pristaju na manje od onog što zaslužuju i da se oglase za svaku nepravdu.
Niko nije ostao vječno na ovom prolaznom svijetu, pa nećemo ni ti ni ja. Hajde da se potrudimo da moje i tvoje ovozemaljsko putovanje bude borba za pravdu i da u amanet ostavimo bolje mjesto za naše buduće kćerke i sinove.
