svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Prijedor – paradigma stradanja civila
Etničko čišćenje u Prijedoru počelo je u maju 1992. godine, otvaranjem logora, masovnim egzekucijama i drugim zločinima. Lokalne vlasti su 31. maja naredile nesrpskom stanovništvu da obilježe kuće bijelim zastavama ili čaršafima, a da van kuće nose bijele trake oko ruke, što je bio posebno težak vid diskriminacije i situacija koja se desila prvi put nakon Drugog svjetskog rata, da je jedna grupa stanovništva, samo na osnovu etničke pripadnosti, natjerana da se fizički obilježi. Epilog ovih događaja je 3.176 ubijenih odraslih Prijedorčana, među kojima je 102 djece i 258 žena.
HRONOLOGIJA ZLOČINA
- Etničko čišćenje započelo je vojnim napadima na bošnjačka i hrvatska mjesta, a potom u formiranjem koncentracionih logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) i drugih mjesta zatočenja koji će biti simbolom genocida u Prijedoru. Prvo na udaru bilo je bošnjačko selo Hambarine. Napadi srpskih snaga počeli su 22. maja 1992. godine. Nakon razaranja sela i masovnih ratnih zločina nad civilnim bošnjačkim stanovništvom, preživjeli muškarci odvedeni su u jedan od tri koncentraciona logora.
- Sljedeći je napadnut Kozarac. Kozarac je sve do 1963. godine imao status općine, a preko 95% od oko 24.000 stanovnika činili su Bošnjaci. Tokom trodnevnog neprestanog granatiranja koje je počelo 24. maja, koncentrične vatre artiljerije, tenkova i drugog naoružanja, Kozarac je potpuno porušen. Potom su ga zaposjele pješadija i paravojne grupe, tražeći ljude u svakoj kući. Ogroman broj ljudi je ubijen, a preživjeli odvedeni u koncentracione logore. Do 28. maja 1992. godine, Kozarac je bio potpuno porušen i opljačkan, a narod ili ubijen ili protjeran sa svojih ognjišta. OPŠIRNIJE O NAPADU NA KOZARAC
- Pred kraj napada na Kozarac, srpske snage napale su i selo Briševo, 27. maja 1992. godine. Ovo selo brojalo je oko 400 stanovnika, isključivo Hrvata. Napadano je iz okolnih srpskih sela i to artiljerijskom i pješadijskom vatrom. Vojnici koji su učestvovali u ovome napadu bili su odjeveni u uniforme JNA.
- Hapšenja i napadi na Bošnjake kao i na njihovu imovinu vršeni su i u samom gradu Prijedoru. Dana 29. maja 1992. godine, nakon stalnih napada, u Partizanskoj ulici ubijeno je oko 200 Bošnjaka. Preživjeli iz te ulice odvedeni su u koncentracioni logor Omarska.
- Preko Radio Prijedora srpska vlast naređuje preostalim Bošnjacima i Hrvatima da zakače bijele zastave na svoje kuće. To je bio početak racije. Nakon ovoga, srpska vojska upućuje novi zahtjev, naredivši svima onima koji su stavili bijele zastave na kuće da dođu ispred hotela „Balkan“ gdje će se muškarci odvajati od žena i djece i odvoditi u jedan od tri prijedorska koncentraciona logora. Srpska vlast upućuje i sljedeći zahtjev Bošnjacima i Hrvatima, a to je da prilikom ionako ograničenog kretanja kroz grad, oko ruke zamotaju bijelu traku kao znak prepoznavanja nacionalne pripadnosti osoba. Stavljanje traka oko ruke neodoljivo je podsjećalo na naređenje Adolfa Hitlera Jevrejima u toku Drugog svjetskog rata u nacističkoj Njemačkoj. Diskriminirajući odnos prema onim ljudima koji su morali nositi trake oko ruke bio je gotovo identičan. Ovakva vrsta diskriminacije u Evropi nije zabilježena od 1945. godine.
- U općini Prijedor srpske snage su nakon nasilnog zauzimanja kontrole nad ovim područjem nezakonito zatočile Bošnjake i Hrvate u 49 logora i drugih mjesta zatočenja. Prije nego što su zatočenici odvedeni u jedan od tri najpoznatija prijedorska koncentraciona logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) ogroman broj Bošnjaka i Hrvata bio je prethodno ispitivan na drugim mjestima zatočenja kao što su zgrada Doma u selu Miska Glava, fudbalski stadion u Ljubiji ili zgradi Službe unutrašnjih poslova u gradu Prijedoru. Vrlo često se dešavalo da su već u ovim mjestima neki zatočenici bili brutalno premlaćivani ili ubijani. Tri spomenuta prijedorska koncentraciona logora bit će simbolom ratnih zločina nad Bošnjacima Prijedora. Šestog augusta 1992., britanski mediji ITN i Guardian otkrili su svijetu postojanje logora za nesrpske civile u okolini Prijedora. Šokantne slike iznurenih zatočenika u samo nekoliko dana su obišle cijeli svijet i uzdrmale savjest čovječanstva.
- Od početka napada srpskih vojnih i policijskih snaga u maju 1992. do sredine 1994. na području općine Prijedor ubijeno je, prema dosadašnjim istraživanjima, 102 djece i maloljetnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti (94 bošnjačke i 8 hrvatske nacionalnosti). OPŠIRNIJE O ZLOČINIMA NAD DJECOM I MALOLJETNICIMA NA PODRUČJU PRIJEDORA
Kroz razgovore sa sudionicima i video zapise sa suđenja dokumentarni film Zločini pred Tribunalom: Prijedor opisuje otkriće logora i pokretanje procesa koji je doveo do osnivanja prvog međunarodnog krivičnog tribunala nakon Drugog svjetskog rata, kao i sudski epilog zločina počinjenih u ovoj općini.
