svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Nenasilno djelovanje je proces oslobađanja od nasilja
Međunarodni dan nenasilja obilježava se 2. oktobra, na dan rođenja Mahatme Gandija, borca za nezavisnost Indije i idejnog začetnika filozofije i strategije nenasilja. Nenasilje nije pasivnost, povlačenje ili izbjegavanje sukoba, već aktivan angažman protiv nepravde i nasilja nenasilnim metodama.
Nenasilno djelovanje je proces oslobađanja od nasilja. Poznata je rečenica „Nema puta do mira, mir je put.“ (Gandhi). Ona izražava aksiom nenasilnog djelovanja koji kaže da sredstva djelovanja trebamo uskladiti s ciljem svog djelovanja, da put vrijedi koliko i cilj; da „pribjegavanje nasilnim sredstvima pervertira cilj ma kako dobre bile namjere“. Ovaj aksiom upozorava da je važno brinuti o tome KAKO nešto radimo, a ne samo ŠTO želimo postići. Držimo ga ključnim jer ga razumijevamo kao proces emancipacije od logike, spirale nasilja. Raditi u skladu s ciljem zapravo znači ostvarivati cilj putem i svjesno birati načine svoga djelovanja: vraćati svoje dostojanstvo i samopoštovanje (često je u sukobu ta potreba neostvarena) i imati poštovanje prema oponentu (čak neprijatelju) kroz brigu i o njegovoj potrebi za uvažavanjem. Time bivaju uspostavljeni odnosi jednakog dostojanstva.
Stoga svoju svjesnost usmjeravamo i na proces, ne samo na cilj. Biramo ne opravdavati vlastito nasilje kao da bi bilo legitiman odgovor na doživljeno nasilje. Ne mogu vrijeđanje, omalovažavanje, ignoriranje, ubijanje biti sredstva nenasilne transformacije sukoba.
Nadalje, sukob i borba, kako ih razumijemo u nenasilnom kodu, nemaju kao cilj uništenje bilo koje strane u sukobu, već za svoj cilj imaju stvaranje uvjeta za dijalog. Biramo saradnju. Ona podržava nenasilno djelovanje. Konkurencija i suparništvo može u sukobu pogodovati skretanju prema nasilnom rješavanju.
Kad suradnja nije prihvaćena biramo nenasilni otpor. „Nenasilni otpor ne teži pobjedi nad neprijateljem nego prevladavanju nepravde, dakle stvarnom rješenju i time oslobođenju i pogođenih nepravdom i protivnika.“
No kada se sukobljavaju grupacije u društvu koje su u neravnopravnom odnosu moći, potrebna je borba – nenasilnim metodama. Biramo sredstva koja ni po čemu ne računaju s nasiljem. Postoji više od stotinu opisanih takvih metoda. Dva su kriterija koja nam pomažu u procjeni je li naše djelovanje nenasilno: jedan je odnos puta i cilja, a drugi je odnos poštovanja prema oponentu. Stav koji je u temelju nenasilja je onaj koji na sebe i na drugog gleda kao na osobu koja je sposobna mijenjati svoje ponašanje i odabire. Zbog toga ima smisla pregovarati, razgovarati, dijalogizirati s oponentom. Zato je legitimno promišljati i mijenjati i svoje strategije, a radi postizanja cilja koji je uvijek zajednički, uključiv za sve koji su u sukobu.
Zaustavljamo nasilje time što naš odgovor ne proizvodi novo nasilje. Od nasilja emancipiramo našu kulturu tako što pazimo da ni s čim ne opravdavamo nasilje nego mu oduzimamo svaku legitimnost. Na tom je putu potreban trajni napor u vidu samopromatranja i rada na razumijevanju situacije kako bismo izbjegli da nas naši stavovi i odluke vrate u zonu nasilja. Stoga je nenasilno djelovanje proces oslobađanja od nasilja. Za neke od nas to znači napredovanje prema aktivnom obliku nenasilja koje se izražava „potpunom odsutnosti neprijateljstva i dobrohotnošću prema svemu što živi“.
Ovaj tekst je, uz pristanak autorica, preuzet iz djela “Čitanka: Nenasilje-utopija ili prilika” autorica Ane Marije Raffai, Julijane Mladenovska-Tešija i Sonje Kersten. Čitavo djelo možete preuzeti OVDJE.
