Najmlađi direktor škole na svijetu
Dok reda svoje prijatelje i siromašnu seosku djecu u dvorištu svoje kuće u Muršidabadu u Indiji, Babar Ali priznaje da nije očekivao da će njegovo igranje „škole” postati stvarnost.
„U početku sam se samo igrao, podučavajući prijatelje”, izjavio je 16-godišnjak za BBC. „Ali onda sam shvatio da ova djeca nikad neće naučiti da čitaju i pišu ako ne budu pohađala pravu nastavu.”
Odrastao u Muršidabadu u Zapadnom Bengalu, Ali je zadivljujući primjer želje da se pomogne drugima da steknu znanje u sredini apsolutnog siromaštva.
Kad sat otkuca 6 sati izjutra, Ali ustaje iz kreveta, oblači urednu plavo-bijelu školsku uniformu i započinje svoj svakodnevni put prema školi Raj Govinda, što podrazumijeva 10 km vožnje i nekoliko kilometara hodanja.
Nije mi lahko dolaziti u školu jer živim tako daleko… ali učitelji su dobri i ja volim da učim”, rekao je Ali. „A moji roditelji vjeruju da moram steći što je moguće bolje obrazovanje, i zato sam ovdje.”
Njegovi roditelji godišnje plaćaju 1.800 rupija ($40) da bi Ali mogao pohađati školu. Međutim, mnoge druge porodice ne mogu priuštiti ni ovaj mali iznos da bi svoju djecu poslali u školu.
Kad je Ali to shvatio, odlučio je volontirati i podijeliti znanje koje stiče s djecom u svom selu. „Moja je obaveza da ih podučavam, da bi naša zemlja mogla izgraditi bolju budućnost”, rekao je on.
Ali je pokrenuo svoj pilot-projekt kad je imao samo 9 godina, te je tako postao najmlađi upravitelj jedne škole na svijetu.
Nakon što se vrati iz škole u 4 sata poslijepodne, Ali udara o zvono pozivajući tako svoje seoske učenike u dvorište svoje kuće. Zatim im govori o disciplini i započinje čas. Aliju se pridružilo još 10 učitelja volontera koji su i sami učenici ili studenti.
Poslijepodnevna škola sada ima 800 učenika koji potječu iz siromašnih porodica, te dolaze u ovu školu nakon što završe svoj dnevni posao.
„Moj otac je hendikepiran i ne može raditi”, rekla je 14-godišnja Čumki Hajra koja nikad nije pohađala formalnu školu. Još od svoje 5. godine Čumki radi u službi za pomoć u kućnim poslovima za 200 rupija ($5) mjesečno, što je iznos koji njena porodica očajnički treba da bi preživjela. „Da ne radim, moja porodica ne bi mogla preživjeti… potreban nam je novac.”
Međutim, zahvaljujući Aliju, ona će barem moći steći određeno obrazovanje zajedno sa stotinama druge siromašne djece u njihovom selu.
A Alijeva škola plaća sve – uključujući knjige i hranu koji su besplatni, a koje finansiraju donatori.
Školu su priznale i lokalne vlasti nakon što je utvrđeno da je pomogla da se poveća stopa pismenosti u tom području, a Aliju je dodijeljeno priznanje za njegov istaknuti rad.
„Naše područje je ekonomski zaostalo”, kaže Ali. „Bez ove škole, mnoga djeca ne bi stekla nikakvo obrazovanje već bi ostala u potpunosti nepismena.“
Izvori: islamonline.net
S engleskog: Esma Zlatar