Najinspirativnije muslimanke: Zehra
Od pješčanih dina pustinje Rub el-Hali do snijegom pokrivenih vrhova Dolomita na sjeveru Italije, 17-godišnjakinja Zehra Lari ušla je u historiju postavši prva žena s hidžabom i prva žena iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja se takmičila na međunarodnom takmičenju u umjetničkom klizanju.
Pripremila: Emina Lakić
Zehra Lari objašnjava da njena ljubav prema ledu potječe još iz djetinjstva, kad je crtani film „Ledena princeza” oduševljeno gledala preko 100 puta i rekla samoj sebi da želi to biti kad poraste. S trinaest godina susreće svoju trenericu rumunskog porijekla Noemi Bedo i počinje trenirati. Mada klizači koji mogu napraviti neke uspjehe počinju s treniranjem još u dobi od 3-4 godine, Zehrina trenerica naglašava da je ona izuzetno talentovana, da ima snažan skok i da skače više od drugih, ističući da velike nade polaže u Zimske olimpijske igre 2014. Njene riječi potvrđuju i činjenice – iako se nije takmičila na Svjetskom juniorskom prvenstvu u klizanju u februaru 2012. godine, nalazi se među prvih 15 klizačica u ukupnom poretku. Tu je i Zehrina odlučnost i riješenost, ali i naporan rad: „Treniram šest dana u sedmici, prije i poslije šlole. Svakog jutra prije škole ustajem u pola pet i vježbam. Najbolji dio je osjećaj kad uspijete završiti skokove, ali za to je potrebno puno rada. Najteže je ustati nakon pada.“
Izvan leda suočila se s dodatnim izazovom – očevim neslaganjem s njenim izborom da se takmiči, ali vidjevši je kako veličanstveno izgleda na ledu, otac nije mogao ostati pri svojoj zabrani. „Kližem u hidžabu i moj kostim je u skladu s islamskim propisima.“ Zehra Lari je s razlogom nazvana „Ledena princeza s hidžabom” . Govoreći o svojim ambicijama, osim vlastitog uspjeha ističe: „U mojoj zemlji žene slabo treniraju sportove, a još manje umjetničko klizanje. Želim svojim primjerom ohrabriti djevojke iz Emirata da ostvaruju svoje snove i da ne dozvole da im bilo ko kaže da se ne mogu baviti sportom, ne samo umjetničkim klizanjem, nego bilo kojim sportom.“
Zehra Lari pokazuje svijetu da može biti muslimanka praktikantica koja se takmiči, ambiciozna i smjela. Ona je dobar primjer za žene svih vjera, naročito u svijetu u kojem se sve više religija smatra nespojivom sa ženskom snagom i osnaživanjem žena.
Njena priča podsjeća na klasični film iz sredine ‘80-ih godina prošlog stoljeća „Vatrene kočije“ (Chariots of Fire). Radnja filma se vrti oko dvojice atletičara, kršćanina koji sportom pokazuje svrhu slavljenja Boga i Jevreja koji pokušava sportom prevazići antisemitizam, a pri tome oni odbijaju kompromitirati svoju vjeru zbog sporta i zbog toga su obojica bolji sportisti.
Bila joj to namjera ili ne, Zehra Lari je “donijela Vatrene kočije“ na klizalište, jer ona je žena u dijelu svijeta gdje su ženama uskraćene mnoge mogućnosti i muslimanka u vrijeme kad su antimuslimanski osjećaji u svijetu sve jači. Ona je podigla “Vatrene kočije” na potpuno novi nivo.