USPJEŠNE PRIČE

Mentoring za rast: Almedina Ćatović i Pretty Woman

Ciklus inspirativnih razgovora s 20 poduzetnica, polaznica Nahlinog programa Mentoring za rast koji realiziramo uz finansijsku podršku Ministarstva privrede Kantona Sarajevo i u saradnji s partnerskim portalom Bizbook.ba nastavljamo s Almedinom Ćatović i Pretty Woman – Fashion & Design.

02/06/2020

Almedina Ćatović vlasnica je modnog studija “Pretty Woman – Fashion & Design” koji se bavi dizajnom, krojenjem i šivenjem suknji, haljina, kardigana i ostalih ženskih odijevnih predmeta. Često su modeli unikatni, a kombinacije su nosive kako u svakodnevnim, tako i u svečanim prilikama. Prije nešto više od tri godine Almedina je počela graditi brend “Pretty Woman – Fashion & Design”, a u novembru prošle godine je registrovala obrtničku djelatnost, modni studio s lokacijom na Vojničkom polju u Sarajevu.

Kad si prvi put poželjela da imaš svoj biznis?

Prvi put sam poželjela imati svoj biznis kad se povećao broj klijenata koji su kupovali i potraživali moje modele. Prvobitno je krenulo iz hobija, kao dodatni način zarade jer sam u to vrijeme radila u jednoj privatnoj firmi. Nakon što se hobi pokazao vrlo uspješnim, napustila sam posao i posvetila se šivenju i stvaranju uslova za pokretanje radnje. Osnovni razlozi zbog kojih sam poželjela biti poduzetnica bili su velika potražnja za modelima koje radim, mnogo komplimenata i sve više klijenata. Kako je svakim danom uspjeh rastao i brend postajao prepoznatljiv, stvarala se veća želja, ali i potreba za osnivanjem biznisa.

Kako se rodila ideja za tvoj biznis (iz ljubavi, trenda, istraživanja potreba tržišta)

Biznis je nastao iz hobija, ali svakako i iz potrebe za finansijskom podrškom. S obzirom na to da sam po struci magistrica filozofije (profesorica), a radila sam u jednoj firmi na pola radnog vremena, gdje prihodi nisu bili veliki, trebala sam dodatni izvor zarade. Svekrva mi je objasnila osnove šivenja i naučila me rukovati mašinom, pa sam uz njenu pomoć savladala osnovne krojeve. To su bili moji prvi koraci. Svakako da je mnogo konca i tkanine potrošeno da bih savladala vještinu šivanja, ali sam znanje i dodatno nadograđivala na kursevima šivenja. Već u tom periodu je hobi prerastao u ozbiljan biznis te sam shvatila da je dizajniranje i stvaranje kreacija definitivno posao kojim se želim baviti.

Jesi li naišla na odobravanje okoline kad si krenula u poduzetništvo? Šta bi preporučila osobama koje nemaju podršku svojih najbližih ili kolega/ica iz branše, a žele se ostvariti u poduzetništvu?

Nisam dobila ohrabrenje od većine osoba u svom okruženju, govorili su kako bi se u tom poslu trebala zadržati samo u formi hobija i da ipak pokušam naći posao u struci. Porodica je svakako odobravala moje korake i vidjevši kako sam uspješna u tome i kako mi dobro ide, svakodnevno su odobravali i podržavali odluku o tome da osnujem krojački salon te mi pomogli u svakom smislu, što moralnom podrškom, što finansijski. Ono što želim poručiti svakoj ženi koja se želi baviti istim ili sličnim poslom je da nijedan početak nije lagan. Postoji mnogo odricanja, potrebno je mnogo truda, rada, ulaganja i snage da se izdrži u ovom našem poslovnom okruženju. Ali, ukoliko su čvrsto odlučile, trebaju biti uporne u ostvarenju svojih zamisli, jer će se trud isplatiti. Neka ne odustaju na prvoj prepreci, neka ostanu snažne jer, pored niza prepreka, čeka ih i niz uspjeha na koje će biti ponosne i one i svi oko njih. Volja je pola puta do uspješnog cilja.

Koji je najbolji poslovni savjet koji si dobila?

Nisam dobila nešto mnogo poslovnih savjeta, ali postoji jedan ‘princip’ kojeg se držim. Mi krojači kažemo “Tri puta mjeri, jednom sijeci.” Zapravo taj izraz znači da o svemu treba dobro razmisliti pa krenuti u realizaciju. Staviti na papir ideje i ciljeve, razmotriti svaku stavku i onda djelovati. Kako u poslu, tako i u odnosu s ljudima. I još jedan savjet koji sam dobila, budite spremni na rizik, jer zaista bez rizika nema profita.

Šta smatraš najtežim u procesu pokretanja biznisa u našoj zemlji?

Iskreno, do sada najteža mi je bila papirologija oko osnivanja djelatnosti. Hiljadu šaltera, čekanje na određene dokumente, rijetko je bilo susretljivih lica koja će u određenom trenutku dati pravu informaciju. A u mojoj branši najteže mi je doći do određenih tkanina po realnim cijenama. Većinom je uvoz gdje je marža stavlja i po pet puta viša.

Koja te osobina najviše sputavala u početku karijere, a koja ti je najviše pomogla?

Osobina koja me najviše sputavala na početku karijere jeste da sam često pesimista i često samokritična. Često bih razmišljala o tome šta ako ne uspijem, šta ako se ne proda, šta ako odem u minus, šta ako se ne dopadne kupcima, šta ako sam ipak promašila ideju o ovom poslu? I onda sam jednostavno prihvatila rizik i krenula punom snagom. Žao mi je što u datim momentima nisam razmišljala šta kad uspijem. Ono što mi je pomoglo jeste podrška bližnjih koji su mi ulijevali samopouzdanje da ja to mogu. Upornost i ambicioznost su osobine koje su mi pomogle da savladam prepreke i da se nosim i s dobrim i s onim manje dobrim situacijama u svijetu biznisa jedne žene.

Tvoj sveukupni utisak o ulozi CEI Nahla u ženskom poduzetništvu?

S Nahlom sam se susrela svega dva puta. Prvi put na SoGal aukciji poduzetništva, a drugi put kroz ovaj program. Program mentoringa je definitivno od velikog značaja prvenstveno meni, a vjerujem i ostalim kolegicama. Nisam imala često priliku učestvovati u programima koje Nahla nudi, ali ono što sam do sada vidjela jeste da raspolaže izuzetnim kadrom, idejama i da se nesebično i vrlo profesionalno trudi osnažiti i podržati žene u svakom polju, posebno u biznisu. To je na našim prostorima rijetkost i vrlo često su žene u drugom planu kad je poslovni svijet u pitanju. Vašim djelovanjem se mnogo toga mijenja i ponosna sam što sam trenutno dio organizacije od koje mogu mnogo naučiti.