Kraj interneta kakav poznajemo?

Temeljni princip interneta je nešto što se naziva “internet neutralnost” – i sam naziv ovog pojma implicira jednu uravnoteženu otvorenost. Ironično, skupa s vladama koje žele da se obogate oporezivanjem korištenja interneta, kompanije koje su od jednostavnih ideja zasnovanih na neutralnosti interneta izrasle u globalne gigante također lagano napuštaju ovaj koncept.

Preko kompjutera, telefona i ostalih “ekrana”, mi potrošači pristupamo internetu koji je, pojednostavljeno rečeno, skup mašina i mreža koji dostavljaju pakete informacija. Ti paketi se šalju i primaju na nediskriminirajući način, tako da nije važno ko ste – vi imate pravo da primite istu informaciju kao vaš komšija, neovisno o izvoru ili vrsti sadržaja paketa.

Moje je važnije

Ali, (neke) velike kompanije pokušavaju uvesti podijeljeni sistem u kojem se, npr. određeni tipovi sadržaja prioritetiziraju i dostavljaju brže od drugih. To bi značilo da morate platiti ako želite da dobijete informaciju brže od drugih. Ako ne želite platiti, dobit ćete istu informaciju, ali na drugačiji način (u ovom primjeru sporije).

Kako bi se kompanija bolje pozicionirala na tržištu, javlja se potreba za postavljanjem većeg prioriteta sadržajima nastalim unutar kompanije, nasuprot sadržajima nastalim izvan nje. Naprimjer, popularna web stranica za dijeljenje videa postavit će veći prioritet vlastitim videosadržajima u odnosu na videosadržaje koji dolaze s drugih web stranica. Popularni pretraživač će postaviti veći prioritet vlastitim sadržajima u odnosu na one koji dolaze od ostalih pretraživača. Novine koje se distribuiraju na području cijele države dat će veći prioritet vijestima svojih novinara u odnosu na vijesti koje dolaze od malih lokalnih novina.

Kao osnova za stav protiv neutralnosti interneta navodi se masovni porast korištenja kompjutera, telefona i drugih uređaja, čime se opterećuje mrežna infrastruktura. Ovaj porast količine podataka koji se potražuju dokaz je uspjeha interneta kao tehnologije za slobodu govora koja omogućava bilo kome da se bilo kada uključi u virtuelni svijet. Ali, za mene je istovremeno ironično to da se kompanije koje su postale uspješne upravo zahvaljujući ovoj tehnologiji manje zanimaju za poboljšanje infrastrukture, a više za svoje pozicije unutar te infrastrukture, čime sprečavaju druge da iskoriste prednosti tehnologije na isti način na koji su ih oni iskoristili.

Federalna komisija za komunikacije SAD-a nedavno je glasala 3:2 u korist neutralnosti interneta. Naizgled se čini da je to pobjeda, a zapravo je samo potvrda sumnji u želju da se održi neutralnost interneta. Naime, prilikom ovog glasanja spomenuta je samo zaštita neutralnosti interneta preko žice, čime je pitanje zaštite neutralnosti interneta preko bežičnih konekcija ostalo otvoreno.

Napravimo jedan hipotetički primjer. Uzimajući u obzir da se načini proizvodnje i distribucije digitalnih sadržaja stalno mijenjaju, mobilni operater može odlučiti da otvori vlastiti servis vijesti. Kako bi poboljšao svoju poziciju kod korisnika, on može ograničiti pristup konkurentskim sadržajima (npr. El-Džezira) smanjujući im brzinu ili dostupnost, pa čak i potpuno blokirati pristup njihovim sadržajima. Mobilni operater koji nudi usluge dobavljanja videosadržaja može ograničiti konkurentske kompanije koje nude videosadržaj preko interneta kako bi promovirao svoj videosadržaj.

Iako se na prvu čini da bi iza ovakvog poteza stajala politička motivacija, on zapravo ne bi imao nikakve veze s politikom nego s kapacitetom mreže. Svaka kompanija više voli dostaviti potrošačima svoj sadržaj nego konkurentski, te je stoga logično da će samoj sebi dati veći prioritet.

Daj mi mali prst, uzet ću ti cijelu ruku

Novi unaprijeđeni modeli poslovanja zasnovani na principu konvergencije mogli bi utjecati na sve sfere poslovanja. Američka federalna komisija za komunikacije je postavila dobar temelj za zaštitu neutralnosti interneta kad su u pitanju konekcije preko žice. Sada su oči uprte u britansku regulatornu agenciju Ofcom, koja ja u junu 2010. objavila pravila o upravljanju mrežnim prometom, a za koju se očekuje da će zauzeti jasniji stav o neutralnosti interneta tokom 2011. godine. Da li će se oni potruditi da zaštite neutralnost kad su u pitanju bežične/mobilne konekcije? Sudeći prema dosadašnjem sporom razvoju situacije, čisto sumnjam.

Iako se divim ljudima kao što je Eric Schmidt, generalni direktor Googlea, zabrinjava me “jasnost” Googleovog stava prema neutralnosti interneta. U pismu koje je objavljeno na njihovoj internet stranici 2006. godine, Eric Schmidt se protivi ideji podijeljenog sistema na internetu. A odnedavno Google primjenjuje upravo taj sistem, nakon što je uspostavio saradnju s Verizonom (jednim od najvećih američkih internet provajdera).

Za sada je princip neutralnosti interneta još uvijek na snazi, još uvijek niko nije otvoreno diskriminiran po principu preferencije. Ali ukoliko mi kao potrošači ne dignemo glas i ne stavimo do znanja našim vladama da želimo da tako i ostane, one će pokleknuti pod zahtjevima velikih kompanija i način na koji nam se dostavljaju informacije će se promijeniti.

Da citiram izreku, ako im damo mali prst, uzet će nam cijelu ruku. Ako danas pokleknu kad su u pitanju bežične/mobilne konekcije, samo je pitanje vremena kad će nestati i neutralnost interneta kad je u pitanju fiksna linija.

Postoje mnogobrojne inicijative da se tome stane ukraj, npr. SaveTheInternet.com. Pozivam vas da podržimo jedni druge i zaštitimo naše pravo na pristup necenzurisanim informacijama.

Piše: Farrukh I. Younus

Preuzeto sa: onislam.net