Koliko je „umrežen“ vaš život?

Izgleda da se i prirodni i društveni naučnici slažu da je u ovom novom stoljeću kulturni, društveni i politički značaj interneta premašio sva predviđanja: naša umrežena okolina je postala od vitalnog značaja za našu egzistenciju.

Nakon 500 godina pohranjivanja informacija i znanja u printanoj formi, danas su oni preneseni u online svijet i konstantno se pomjeraju izvan granica vremena i prostora. U kratkom roku možemo dobiti velike količine podataka, te ih brzo prebaciti na digitalne uređaje bazirane na cloud operativnim sistemima.

Čak su i naši međusobni odnosi, bilo emocionalni ili intelektualni, umreženi, to jest, međusobno povezani putem internet veze: stičemo prijatelje preko društvenih mreža, šaljemo e-mailove svojim kolegama, a ponekad i svoje seanse s psihijatrom održavamo putem Skypea.

Možda je, u trenutku kad su internet i društvene mreže postali uobičajeni poput zraka koji udišemo, došlo vrijeme da se upitamo kakvu vrstu interakcije web implicira, odnosno, u kojoj je mjeri naš život postao umrežen?

Zanimljivo je primijetiti da se na ovo pitanje najčešće odgovara naglašavanjem količine vremena provedenog na internetu (da li prateći američku predsjedničku kampanju ili diveći se online zbirkama Muzeja moderne umjetnosti), radije nego da se govori o našoj sposobnosti da interpetiramo taj mrežni svijet, odnosno, da ostanemo autonomni.

Nedavno sam pokušao odgovoriti na ovo na jedan drugačiji način, naglašavajući razliku između umreženih i online korisnika. Dok ovi drugi izbjegavaju korištenje interneta koliko god je to moguće kako bi zaštitili svoju autonomnost, oni prvi uranjaju sebe u društvene mreže, bez obzira na količinu ličnih informacija koje moraju žrtvovati.

Međutim, ta razlika ne pokazuje u kojoj mjeri su naši životi zaista umreženi, niti da to znači da će naše postojanje uvijek biti uključeno kao posljedica, prije nego mogućnost; to jest da smo, bez obzira na količinu vremena koju trošimo online, ipak umreženi. Čini se da živimo u vremenu u kojem, parafrazirajući Descartesa, “samo umreženi postoje”.

Postojanje bez mreže „nemoguće“

Međutim, ne mičemo se iz ćorsokaka, ne samo zato što je postojanje bez mreže nemoguće čak i kad ne koristimo računare (pošto smo pod stalnom prismotrom videonadzornih kamera bez našeg pristanka), već i zato što smo prisiljeni reagirati kad bivamo hakirani ili preopterećeni podacima. Kao što se ispostavilo, to više nije problem samo online informativnih portala, novina ili softverskih kompanija, nego i svih nas. Uistinu, s umrežavanjem je to postalo neizbježno.

Dok su različiti mislioci, poput Johna Lockea i Norberta Weinera, predvidjeli ovakve probleme u svojim teorijama o telementaciji i kibernetici, Gilles Deleuze i Félix Guattari su jasnije ukazali na njih: “Nama ne nedostaje komunikacije. Naprotiv, imamo je i previše. Nama nedostaje stvaranja, kreacije. Nedostaje nam pružanje otpora sadašnjosti”.

Iako su francuski mislioci govorili o komunikaciji, što je samo jedna od karakteristika umreženosti, oni su dotakli glavni problem, a to je: naš vitalno važan otpor prema onome što internet nudi, naša reakcija i interpretacija.

Kad tumačimo nešto ne samo da težimo razumijevanju podataka s kojima se suočavamo, nego im dodajemo i određenu živost i snagu, kako bismo  proizveli karakterističnu promjenu. Bez takve promjene, dobijeni podaci ili vijesti uvijek će nas opterećivati, udaljavati i kontrolirati našu slobodu.

To je, vjerovatno, razlog zbog kojeg italijanski filozof Gianni Vattimo ističe da “ko god ne uspije postati samostalni tumač, propada, više ne živi kao osoba, već kao broj, statistička stavka u sistemu proizvodnje i potrošnje”. Za hermeneutičare (filozofija tumačenja) suština je da se pruži otpor kroz tumačenje podataka, umjesto da dopustimo da njihova masa preoptereti naše postojanje, protiv naše volje.

Pokazalo se da naš umreženi život zahtijeva od nas mnogo više interpretativnog zalaganja nego što je to bio slučaj u prošlosti, kad su naši izbori bili svedeni na ograničen broj ličnih prijatelja, novina i TV mreža.

Sve u svemu, oni koji vjeruju da se naš umreženi život može mjeriti količinom vremena koje provodimo ispred računara samo pokušavaju izbjeći suočavanje s činjenicom da moramo omogućiti da naša tumačenja prevladaju kad smo online, moramo stvoriti „političku promjenu“, otpor, promjenu poput one koju je donio Luther kad je pronašao novi način prevođenja i tumačenja Biblije.

Umreženi život, poput religijskog, mora sačuvati svoju samostalnost tumačeći sadržaj neovisno o idejama o istini koje prima.

Autor: Santiago Zabala

Izvor: aljazeera.com

Prijevod s engleskog: Šejla Mujić