LIČNI RAZVOJ

Iznova naučite disati

Dišite bolje. Dišite potpunije. Dišite ljepše.

21 Marta, 2016

Izvor: onbeing.org Prevela i prilagodila: Emina Lakić

Mislim da sam zaboravio kako se diše. Ili, u najmanju ruku, kako se pravilno diše.

Možda je to znak kako su neharmonični životi uzrokovali da mnogi od nas zaborave kako se diše. Kad sam obratio pažnju na vlastito disanje, primijetio sam da je ono često plitko. Dah se spušta niz grlo, ili negdje do gornjeg dijela prsa, nakon čega brzo izlazi vani, a odmah zatim uslijedi naredni udah.

To ne znači da mi nedostaje zraka. Već da sam naučio disati na ovaj način. Isto kao da je konstantan stres i pritisak sa mnom, možda kao prokletstvo nečega što sam prije nekog vremena nazvao bolest zauzetosti.

Mi moramo iznova učiti da dišemo.

S vremena na vrijeme se podsjetim na prekrasni citat iz Biblije, Evanđelje po Luki 11: 1, u kojem se Isus moli Bogu, tražeći od njega da ga nauči kako se moli. Isus ne pita za šta da moli; on se ne moli za ovo ili za ono. On pita kako da se moli.

Smatram da nam je potrebno slično uputstvo za disanje.

Dragi Bože: nauči nas kako se diše.

Nauči nas kako se diše

savršeno.

Nauči nas kako se diše

istinski.

Nauči nas kako se diše

duboko.

Nauči nas kako se diše

dušom.

Nauči nas kako da se udisajem

povežemo s iseljenjem duše.

U mnogim jezicima riječi za dah i duh su povezane. Sjetim se toga kad vidim englesku riječ za disanje – Respiration.

Re-spir-ation. U sredini riječi respiration (disanje), koja označava proces disanja, nalazi se riječ spirit – duh. Ne možemo imati inspiraciju (inspiration -eng.), udah bez daha (udisaja)/duha (spirit). Čak i na “isteku” našeg života (expiration – engleska riječ koja znači isticanje, ali i ekspiraciju, tj., izdisaj u procesu disanja) dah/duh (spirit) izlazi iz nas, izdišemo ga. To je dah koji nas održava, koji nas inspiriše i koji nas napušta.

Biblija počinje stihovima o vjetru/dahu/duhu koji lebdi nad vodom. Mi ne udišemo zrak. Mi udišemo duh (eng. spirit).

U arapskom i hebrejskom jeziku, jezicima koji su tako tijesno povezani jedan s drugim, riječi za sebe (dušu) i dah (udisaj punim plućima) su povezane: nefs, nefes.

Ne možemo biti ono što jesmo, ne možemo postati ko smo namjeravali postati, bez pravilnog, ispravnog disanja. Ne možemo postati istinski ljudi dok dah Božiji ne uđe u nas i ne prožme svaku kost u našem biću.

Gospodaru, ponovo nas nauči kako se diše. Nauči nas kako da pravilno dišemo.

Jedno od najstarijih muslimanskih sufijskih kazivanja govori o procesu dostizanja istančanije, prefinjenije duhovne svijesti koja se sastoji od sljedećih koraka:

Postati svjesni daha (udaha).

Držati oči na stopama. Doslovno, voditi računa o tome gdje ste i kamo idete.

Provoditi praksu osamljivanja i svijesti o vlastitoj potpunoj prisutnosti, čak, i pogotovo onda, kad ste u gužvi i žurbi.

Sve počinje kad postanete svjesni daha.

Jedan od velikih sufijskih mislilaca 20. stoljeća, Inayat Khan, elaborirao je misteriju daha kao takvog:

“Gledano iz ove perspektive shvatit ćete da čovjek nikada nije bio odvojen od Boga; da sa svakim dahom, čovjek dotakne Boga. On je povezan s Bogom strujom daha. Baš kao što ljudi izvlače vodu iz bunara, uže je u njihovim rukama, a vrč vode u bunaru. Voda je u vrču, ali uže je u ruci. U onoj mjeri koliko je naša duša u Božijem duhu, to je zrak božanskog sunca, dok je njegov drugi kraj ono što zovemo dah.”

Nije dovoljno samo poznavati učenja o miru i spokoju. Trebaju nam staze ka tim učenjima. Trebaju nam duhovne tehnike koje će ta učenja utjeloviti. Potrebna nam je praksa.

Naša tijela trebaju biti posude, prijemnici koji pomažu da se ova učenja realizuju. Potrebni su nam rituali u kojima možemo spojiti tijelo, um i duh.

Ovo je jedna od praksi koju su mnogi mudraci u islamskoj tradiciji preporučili. To je tehnika učenja disanja i učenja da se bolje diše.

Ujutro kad se probudite, ne žurite s aktivnostima, već započnite dan tako što ćete uspravno sjesti. Ako možete, sjednite blizu prozora, ili još bolje, na otvorenom.

Udahnite kroz nos. Pozovite dah da ispuni vaš grudni koš. Osjetite kako dah ispunjava vaše srce.

Poželite dobrodošlicu dahu.

Zatim,

polako,

polako

oslobodite dah kroz nos.

Ponovite ovaj postupak nekoliko puta.

Obratite pažnju na to kako dah ulazi,

širi vaše grudi,

i kako se oslobađa.

U početku, možda ćete čak željeti staviti svoju ruku na grudi, da osjetite taj dah koji dolazi, širi vaše grudi i odlazi.

Nakon nekoliko udisaja, primijetit ćete nešto dramatično. Vaši udisaji će biti dublji i sporiji. Vaše disanje se usporava. Vaši otkucaji srca se usporavaju. Postat ćete svjesni kucanja vlastitog srca. Usporavanje srca se povezuje s tim osjećajem mira i tišine.

Nakon tri do četiri ciklusa, nastavite udisati kroz nos, ali sad dah oslobađajte kroz usta.

Na kraju ćete primijetiti da dah postaje dublji, šireći se u grudnoj šupljini. Dijafragma, taj mišićni list koji dijeli vašu prsnu od vašeg trbušne šupljine, postaje uključena u ovo duboko disanje.

Ponovite ovu praksu nekoliko puta tokom dana. Kad primijetite da se javlja tjeskoba, uznemirenost u toku dana, vratite se na ovo bolje disanje.

Dišite bolje. Dišite potpunije. Dišite ljepše.