Hadž iz američke perspektive

“Ako želimo razumjeti išta vezano za islam, moramo razumjeti hadž.”, izjavio je u nedjelju, 15. februara, za New York Times koproducent filma “Put u Meku” Taran Davies.

Četrdesetominutna epska priča čije je snimanje (na arapskom i engleskom) koštalo 13 miliona dolara govori o Ibn Betuti, arapskom putniku i istraživaču koji je napustio rodni Maroko i zaputio se u Meku, završivši putovanje svojim prvim hadžom. Put u Meku koristi elemente njegove priče koju pričaju glumci snimane u Maroku, dokumentarne snimke iz Saudijske Arabije i zadivljujuće snimke izbliza hadža iz 2007.

Film su finansirali i muslimani i nemuslimani. Distribuciju radi National Geographic, a narator je slavni britanski glumac Ben Kingsley.

U ovom filmu je ogromna masa ljudi na hadždžu po prvi put snimljena iz zraka IMAX kamerom. 

Ipak, put do završetka ovog ambicioznog projekta nije bio posut ružama. Prvi izazov je bilo dobijanje dozvole za snimanje na svetoj zemlji. Zatim je uslijedilo okupljanje ekipe i pronalaženje načina kako da se oni kroz ogromne mase hadžija probiju do mjesta na kojima su postavljene kamere.

Davies, njegov koproducent Dominic Cunningham-Reid i režiser Bruce Neibaur morali su biti smješteni 16 km dalje jer nemuslimanima nije dozvoljen ulazak u Meku.

Ipak, sad kad je film ugledao svjetlo dana, tim je zaboravio sve poteškoće koje su morali prevazići da bi dotle došli.

Film je premijerno prikazan prošlog mjeseca u Abu Dabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i nedavno je na festivalu u Parizu pobijedio u konkurenciji još 11 filmova.

Trenutno se prikazuje u Michiganu u SAD-u i Torontu u Kanadi. 

„Sad smo sve završili. Neizmjerno smo zahvalni i svi stručnjaci kojima smo prikazali film smatraju da smo uradili pravu stvar“, kaže Davies.

Milioni muslimana svake godine idu na hadž koji se sastoji od niza obreda čiji je cilj sjećanje na iskušenja poslanika Ibrahima i njegove porodice. Svaki tjelesno sposoban musliman koji može priuštiti ovo putovanje je dužan jednom u životu obaviti hadž, koji predstavlja peti stub islama.

Iz druge perspektive

Daviesu, koji je svoju karijeru posvetio snimanju filmova o islamu, glavni cilj je bio razbijanje predrasuda o islamu koje su duboko uvriježene u zapadnom svijetu.

Svi su mi govorili: „Jesi li ti poludio? Zar to nije opasno?“, prisjeća se pokretanja projekta prije četiri godine producent, reditelj i scenarist Davies.

Ipak, ovo nije njegov prvi film u kojem se bavi tematikom historije islama i islamske kulture.

Ovaj diplomac Harvarda namjeravao se baviti ekonomijom. Onda su se 11. septembra 2001. desili napadi na SAD koji predstavljaju prekretnicu u njegovom životu.

Dao je otkaz i otišao u Afganistan odlučan da se posveti istraživanju te regije i njenih stanovnika.

„Uskoro je bilo sasvim očito da ćemo napasti Afganistan u potrazi za krivcima. Bilo je mi je jasno šta moram uraditi. Pomislio sam da mogu prikazati afganistanski narod iz drugačije perspektive.”

Nakon prvog filma, „Priče iz Afganistana“, uslijedili su i ostali, a zajednička nit im je bila činjenica da svi govore o regijama i zemljama u kojima su muslimani većina.

Film „Zemlja iza rijeke“ govori o Uzbekistanu i Tadžikistanu, a „Gorštaci i sveti rat“ o Čečeniji.

Davies kaže da će i ovaj novi film o hadžu, u čijem fokusu leži duboko poštovanje koje hadžije iskazuju jedni prema drugima i osjećaj povezanosti među ljudima različitih profila, Zapadu pokazati jedno novo lice islama i muslimana.

„Na ovaj način nadilazimo priče o islamu kao terorističkoj vjeri koje  gledamo na vijestima i šaljemo poruku mira. Zar to nije predivno?“

Izvor: islamonline.net

S engleskog prevela: Adna Lojo