U koju srednju školu da upišem dijete?

Profesionalna orijentacija se aktuelizira potkraj osnovnoškolskog obrazovanja, iako bi trebala biti prisutna još od početka školovanja, kako bi se prikupilo što više potrebnih informacija i donijeli kvalitetni zaključci. Ali, često se dešava da ni sami osnovci, a ni njihovi rodtelji nemaju jasnu predstavu o tome: šta nakon osnovne škole?

U ovome ih značajno ometaju sljedeće situacije:

• ocjene iz matematike na kraju šestog i osmog razreda su totalno različite, što smanjuje prosjek ocjene iz tog predmeta, potreban za prijemni ispit;
• nekadašnje interesovanje za biologiju i hemiju splasnulo je dolaskom novog nastavnika/ce što je bitno utjecalo na konačne ocjene iz tih predmeta;
• roditelji bi vrlo rado da „dijete krene njihovim stopama“, a zapravo ono nema predispozicije za to, i što je još gore, afiniteta za to srednjoškolsko obrazovanje;
• roditelji bi željeli da njihovo dijete završi onu srednju školu koju oni sami nisu uspjeli upisati, iz ko zna kojih razloga, i time projiciraju svoje neostvarene želje, ne pitajući da li to njega/nju zanima;
• učenik/ca se dvoumi oko nekoliko škola, jer će njegovi najbolji prijatelji iz razreda upisati neku školu, koja njega/nju ne zanima, ali se boji da će „ostati bez raje“ i da će u nekoj drugoj školi koju sam/a izabere biti pravi autsajder;
• zbog pritiska vršnjaka i trenda da se većina njih upisuje u gimnazije radi prestiža i dokazivanja, iako inače za gimnazijski tempo i obim učenja nemaju motivacije i predznanja, tinejdžer/ka se stidi da kaže da želi upisati neku stručnu školu, koja je ustvari zaista zanima itd.

Zbog toga je važno da roditelji imaju u vidu sljedeće:

• Važno je mladima otvoreno razgovarati o tome šta ih uistinu zanima i koliko su motivirani da uče i usavršavaju se u toj oblasti;
• Bitno je uliti im samopouzdanje i ohrabriti ih da slijede svoje snove u skladu sa svojim mogućnostima i interesovanjima, te dati im do znanja da ćete biti uvijek tu za njih, podrška, bez obzira na prepreke;
• Potrebno je želje roditelja, staviti u drugi plan i realno sagledati stanje, iskreno odgovoriti sebi na pitanja: Za šta je moje dijete sposobno, šta najbolje radi? U čemu se najviše vidi? Koje su njegove kompetencije, mogućnosti i aspiracije?
• S druge strane, ne smije se u potpunosti djetetu prepustiti da samo bira srednju školu koju će upisati, a da se dobro zajednički ne razmotre sve opcije, kako kasnije ne bi došlo do prigovaranja, kritiziranja, odsustva podrške pri prvom neuspjehu, kajanja i dr. Vrlo često tinejdžeri poneseni vršnjačkim entuzijazmom i trendom misle da mogu postaviti sebi visoke ciljeve, a da se kasnije duboko razočaraju u nemogućnost njihovog ispunjavanja;
• Realno sagledajte i porazgovarajte s tinejdžerom/kom o radnim navikama – koliko je on/a dnevno učio/la posljednjih godina i koje je prosječno vrijeme za učenje učenika koji već pohađaju određenu srednju školu, kakvo je njegovo/njeno predznanje iz predmeta važnih u toj školi, da li ćete biti u mogućnosti angažirati nekoga za dodatne instrukcije i pripreme za srednju školu itd.
• Roditelji, podržite svoju djecu ukoliko su zaista motivirana za upis u neku školu, čak i ako se desi da se brzo razočaraju, nemojte im to spočitavati, samo će se više osjećati ogorčenim, a problem neće biti riješen.
• Ni promijeniti srednju školu, ako bude potrebe za tim, nije bauk, ukoliko se učenik/ca ne snalaze dobro u tom školskom okruženju, u obavezama, zahtjevima i sl. Bolje je kvalitetno završiti lakšu školu, nego se sve vrijeme patiti u težoj školi, samo da bi se roditelji mogli pohvaliti da im dijete ide u gimnaziju ili neku drugu „školu na glasu“.
• Zajedno s djetetom obiđite škole koje su u opciji za upis, vidite kakva atmosfera vlada među učenicima poslije nastave, kako se ponašaju, upoznajte se s nekim od njih, porazgovarajte o tome kako su se snašli, kakvo je gradivo… Važno je da ove informacije dobijete iz više izvora, jer će vam dobar učenik s radnim navikama reći da je lagano, a onaj s poteškoćama u učenju da je preteško… Poznajući svoje dijete, odvagajte da li ga možete vidjeti u toj srednjoj školi i o tome porazgovarajte s njim;
• Važno je da pripremite tinejdžera na nove situacije, novo okruženje, ali tako da to sve doživi kao izazov, a ne da sa strahom ulazi u novo poglavlje svoga života. Koliko ste vi kao roditelj opušteni, toliko će biti i vaše dijete.

Za kraj, navest ćemo primjer poznate britanske pozorišne plesačice koja je bila toliko nemirna na časovima da su je često izbacivali s nastave. Kad su pozvali njene rodtelje na razgovor, pedagozi su zapravo ustanovili da djevojčica ima potrebu da se stalno kreće i savjetovali su roditeljima da je prebace u baletnu školu. Tamo je bila najbolja učenica, a kasnije je ostvarila zapažene rezultate u londonskom pozorištu.

Ukoliko, iz bilo kojeg razloga, učenik/ca ne može upisati željenu školu, važno je potražiti alternativu, neku srodnu školu u kojoj će barem dijelom moći zadovoljiti svoje potrebe, gdje će moći doći do izražaja njegovi/njeni talenti i gdje će se moći ispuniti interesovanja.

Zbog toga je važno dobro poznavati svoje dijete, kako bi i nastavnici koji rade s njim lakše mogli uspostaviti interakciju i komunikaciju, a to neće moći bez partnerskog odnosa porodice i škole.