Koliko smo istinski posvećeni djeci?

Prije sedam dana, ležala sam u bolničkom krevetu sa svojom majkom, držeći je za ruku, obraza prislonjenog uz njen, boreći se s bolešću koja ju je oborila. Razmišljala sam o tome kako li je bilo ležati u njenom naručju kao beba prije mnogo godina. Pogledala sam u njenu kožu – bila mi je tako lijepa. Ona je mislila da joj treba šminka, ali meni je bez nje bila savršena. Razmišljala sam o tome kako sam, dok sam bila djevojčica ravne kose, uvijek željela imati njenu kovrdžavu. Pitala sam je koji su joj bili najdraži trenuci sa mnom i mojim sestrama dok smo odrastale. Zatvorenih očiju, kao da odlazi u neki drugi svijet, prisjetila se radosti koju joj je pričinjavalo pravljenje kolača s nama, izleti kraj jezera i dani provedeni na lokalnom bazenu. „Jednostavno to što smo zajedno provodile vrijeme“, odgovorila je sjetno. Pitala sam je za mog oca, omiljene trenutke provedene s njim. Ispričala mi je kako se pripremao za neku ceremoniju u mornarici i kako je bio u bijeloj uniformi, ali ga je ona morala poslati da se presvuče jer je obukao šareni veš koji se nazirao kroz bijele pantalone. To joj je bilo veoma smiješno. Nikad ranije nisam čula tu priču.

Bila sam presretna kad sam ponovo vidjela svoju djecu nakon te sedmice odsustvovanja. Nikad nismo bili razdvojeni duže od dan-dva. Svi smo bili skupa u autu i ja sam se neprestano okretala prema njima, kupajući se u njihovom sjaju, nevjerovatnom svjetlu koje je blistalo iz njihovih očiju. Bila sam preplavljena uzbuđenjem što smo ponovo zajedno i ljubavlju prema njima. Ipak, narednih dana sam osjetila preopterećenje. Pokušavala sam istovremeno biti na dva mjesta – jednim dijelom sa svojom majkom koja je hiljade kilometara daleko, a drugim dijelom tu kod kuće sa svojom djecom.

Kako bih uvijek bila prisutna u sadašnjem trenutku, iznova sam se morala podsjećati na važnost posvećenosti i kroz to sam počela obraćati pažnju na metode koje sam koristila da to postignem. Također sam razmišljala o znacima koji su ukazivali na to da ne živim u sadašnjem trenutku. Sve porodice prolaze kroz različite izazove i imaju dobre i loše periode. Nadam se da ćete se sjetiti ovih prijedloga naredni put kada se uhvatite zapleteni u mreže životnih briga, u trenucima kada osjetite potrebu da se ponovo vratite svojoj djeci. Nadam se da će vam ove ideje pomoći da se vratite radosti, svjetlu, prelijepim trenucima sa svojom djecom – u njihovom punom sjaju.

Deset znakova da možda niste u potpunosti prisutni kad ste sa svojom djecom:

1. Uhvatite se da razgovarate sa svojom djecom, ali ne održavate kontakt očima. Govorite im, umjesto da razgovarate s njima.
2. Govorite, možda čak i ponavljate rečeno, ali to ne povezujete sa značenjem tih riječi. Igrate igrice i čitate knjige, ali bez stvarne uključenosti.
3. Više nego što je potrebno, možda čak i neprestano, provjeravate mobitel i e-mail.
4. Uhvatite se kako fizički prisiljavate dijete da nešto uradi (obuče se, krene negdje, itd.)
5. Brojite sate do kraja dana.
6. Ni vi ni vaša djeca se nimalo ne zabavljate.
7. Osjećate kako vas steže u grudima ili abdomenu i držite dah.
8. Više govorite „ne“ nego „da“ ili općenito imate negativan ili kritizirajući stav.
9. Napravili ste korak nazad u svojim nastojanjima da budete bolji roditelj (u kojima ste prije bili uspješni).
10. Cijeli svoj dan prosuđujete na osnovu jednog trenutka ili iskustva.

Prijedlozi kako da povratite posvećenost svojoj djeci

• Počnite iznova! Uvijek, baš uvijek imate priliku da u životu i sa svojom djecom započnete iznova. Zagrlite svoju djecu, zagrlite sebe i jednostavno počnite ispočetka. Vaša posvećenost pažljivom pristupu roditeljstvu znači mnogo. Oprostite sebi, duboko udahnite i iznova se posvetite ovom predivnom putu i znajte da se to isplati.
• Dišite! Donesite odluku da ćete zaista disati tokom cijelog dana. Ako treba, uključite alarm svakih 30 minuta da vas podsjeti da provjerite kako dišete. Mozak dobro opskrbljen kisikom bolje funkcioniše, a duboki udisaji doprinose opuštanju. Ova promjena je sama dovoljna da vas vrati na pravi put.
• Umjesto da reagujete na dječije postupke, odgovorite na njih. Živite u vremenu između „dobrih“ i „loših“ postupaka vaše djece i onoga što vi uradite ili kažete nakon njih. Iskoristite to vrijeme da donesete ispravnu odluku o svom odgovoru. U čekanju leži velika mudrost.
• Usporite. Upijajte svoju okolinu u sebe. Osjetite teksturu odjeće svoje djece dok ih oblačite. Pomirište narandžu kad je ogulite. Primijetite kako vas vjetar ili povjetarac miluju kad izađete vani.
• Postanite sasvim svjesni onoga što vaša djeca govore. Stanite i zaista slušajte. Upijajte šta vam govore. Vaš odgovor je manje važan od slušanja i osjećanja onog što vam govore. Javite se čim vas zovnu.
• Planirajte dan kod kuće tokom kojeg ćete biti u potpunosti fokusirani na potrebe svoje djece. Ako možete, taj jedan dan zaboravite na račune, e-mailove, čišćenje i druge zadatke. Ako im ne možete posvetiti cijeli dan, odvojite nekoliko sati za njih.
• Razmišljajte o tome kako želite da doživljavate svoju djecu i kako želite da oni doživljavaju vas.
• Vježbajte. Pokušajte pronaći 20 minuta da „sagorite“ sve svoje brige i dozvolite da vas preplavi osjećaj mira dok se krećete i dišete.
• Uživajte u sjećanjima na prve dane života svoje djece. Sjetite se svojih obećanja. Sjetite se koliko su dragocjeni. I danas su jednako zlatni i savršeni kao i tog prvog dana.
• Budite blagi prema samoj sebi. Pronađite barem jednu stvar koju možete uraditi da se pobrinete za dijete koje još čuči u vama. Topla kupka, pisanje dnevnika ili dugi razgovor s prijateljicom mogu biti jako korisni. Kako se odnosimo prema sebi, tako ćemo se odnositi i prema svojoj djeci. Volite, opraštajte i slavite sve što jeste i što možete biti.