fbpx
  svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Najinspirativnije muslimanke: Mahinur

Ja pokrivam svoju kosu, ali ne i svoje ideje, marama ni na koji način neće biti prepreka za moju političku aktivnost. Moja učinkovitost i produktivnost su jedino čemu treba davati značaj, a ne hidžab!”

Za nahla.ba pripremila: Emina Lakić

Sve oči su 23. juna 2009. godine bile uperene u dvadesetšestogodišnju Mahinur Özdemir, kad je polaganjem zakletve zvanično postala poslanica u briselskom parlamentu. Velika medijska pažnja može se objasniti činjenicom da je Mahinur Özdemir bila najmlađa poslanica u parlamentu, a još više činjenicom da je Mahinur bila vidljva muslimanka – muslimanka koja nosi hidžab, u vrijeme kad je islamofobija bila u porastu u Evropi.

Mahinur Özdemir potječe iz velike turske imigrantske porodice koja je 1969. godine emigrirala u Belgiju. Završila je katoličku srednju školu, nakon čega je željela upisati pravo, ali nakon saznanja da joj neće biti dozvoljeno da kao pravnica radi s maramom, mijenja izbor i diplomira na ekonomiji i na političkim naukama, a zatim završava magistarske studije u oblasti javne uprave. U toku studija zajedno s još nekoliko prijatelja osnovala je Udruženje turskih studenata „La Turquoise”. Ističući se liderskim sposobnostima izabrana je u Vijeće studenata, gdje je uvidjela važnost uključenja u institucije i mehanizme koji donose odluke.

“Kao članica Vijeća studenata, bila sam dio mehanizma koji je rješavao probleme i donosio odluke i shvatila sam koliko je važno biti dio tog mehanizma. Ako ne objasnite ili ne izrazite sebe, drugi ljudi će vas okarakterizirati, ponekad na pogrešan način, i vi ćete predstavljati sliku koju je neko drugi donio o vama.“

Nimalo lak put do parlamenta počeo je još dok je studirala, kad je 2004. godine postala članica Humanističkog demokratskog centrac (CDH), nekadašnje Kršćanske demokratske stranke, prvenstveno zbog toga što je ta stranka stavljala akcenat na obrazovanje i ljudske vrijednosti. Mahinur Özdemir 2006. godine počinje svoju prvu kampanju. Radeći u očevom marketu kao blagajnica, bila je u direktnom kontaktu s ljudima, promovirala sebe, dijelila vizit karte i slušala neposredno od ljudi o njihovim stavovima i problemima s kojima se suočavaju u društvenoj zajednici, što je urodilo plodom jer je te 2006. godine s dvadeset četiri godine postala članica Schaerbeekovog Općinskog vijeća, a 2009. godine poslanica u regionalnom parlamentu u Briselu.

U parlamentu ne postoji kodeks oblačenja i nije imala problema zbog marame. Neke kolege hrišćani u parlamentu su razgovarali s njom sa željom da pronađu odgovore na svoja pitanja o islamu. Ono što ju je pomalo izbacilo iz cipela je prevelika pažnja medija zbog njene marame, pa je, ne želeći da se svede samo na šal odlučila da više neće odgovarati na pitanja o tome, jer je odluka da je nosi njena, kao i njene sestre i tetaka da je ne nose. Özdemirova naglašava da ne želi biti poznata i da je se spominje zbog njene marame, već zbog njenih političkih dostignuća.

„Ja ću raditi protiv nezaposlenosti i za dopuštanje nošenja hidžaba u školama i na radnim mjestima. Želim istaći da bi i s hidžabom i bez njega moj pogled na probleme u ovoj zemlji i pronalaženje rješenja za njih i pomaganje drugima bio isti. Ja pokrivam svoju kosu, ali ne i svoje ideje, marama ni na koji način neće biti prepreka za moju političku aktivnost. To ne bi trebalo biti sporno pitanje i onima koji kritikuju hidžab poručila bih da čine nepravdu koja zamagljuje njihovu viziju. Moja učinkovitost i produktivnost su jedino čemu treba davati značaj, a ne hidžab!”

Mahinur Özdemir kaže da je istovremeno i Belgijanka i Turkinja i muslimanka i žena i da treba naučiti živjeti s tim identitetima i pomiriti ih, jer mnogi evropski imigranti osjećaju da nisu dio ni “ovoga ovdje” niti “onoga tamo”, i budu zaglavljeni u sredini, ni tamo ni ovamo, što im predstavlja veliki problem.

„Odbila sam razmišljati na taj način. Ključ je biti u stanju živjeti sa svim tim različitim identitetima. Kao građani imigrantskog porijekla mi smo dio belgijskog društva.“

Ona danas apeluje na muslimane imigrante da se uključe i prihvate  društvo u kojem žive, što bi ubrzalo proces integracije muslimana u Evropi. A to bi utrlo put Evropljanima nemuslimanima da ih bolje upoznaju i imaju bliži pogled na islam. Mahinur Özdemir naglašava da je intepretacija islamskih principa  različita i zavisi od društva i kulture odakle potječu muslimani.

Pored toga što se ističe svojim liderskim sposobnostima, Mahinur Ozdemir svira klavir i saz, bavi se profesionalnom fotografijom, poliglota je – govori turski, engleski, francuski i holandski, a pored toga poznaje i španski, italijanski i njemački.

Mahinur Özdemir je djevojka koja se usudila sanjati i predstavlja inspiraciju i motivaciju za sve, bez obzira na vjeru, rasu i spol, da iskoriste svoje maksimalne kapacitete i usude se da budu dio pozitivnih promjena.