svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Ne prikrivajmo nasilje!
Muškarci svijeta, zamislite da koračate ulicom i ugledate kako nekoga udaraju po licu. Tu je krv, tu su modrice. Žrtva je manja od napadača i ne daje nikakav otpor. Šta ćete uraditi?
Autorica: Shelina Janmohamed Prevela i prilagodila: Emina Lakić Izvor: thenational.ae
Hoćete li pokušati da intervenišete, pozovete policiju očekujući da napadač bude krivično procesuiran ili ćete žrtvi kupiti malo make-upa i reći joj da ga pažljivo stavi kako bi prikrila sramotu da je napadnuta? Uostalom, danas postoje korektori i puderi u svim nijansama boje kože i mogu sakriti i najkrvavije modrice.
Ukoliko bih ovo ozbiljno govorila jasno je da bi to ukazivalo da sam sišla s uma. Kakav je to čovjek koji ne bi zaštitio drugo ljudsko biće, pozvao policiju ili barem sam intervenisao u takvoj situaciji? I ko bi mogao zamisliti kozmetiku kao rješenje za fizički napad?
Ali još uvijek sam u nevjerici i izluđuje me činjenica da se upravo ovakav scenarij desio na jednoj marokanskoj TV stanici.
U jutarnjim satima u emisiji Sabahijat na kanalu 2M, šminkerica stoji ispred žene koja izgleda kao da je pretučena, natečenog lica s plavim i crnim modricama.
Voditeljica programa je mogla ponuditi savjetodavnu pomoć, spisak telefonskih brojeva na koje se mogu obratiti za pomoć i podršku, savjete kako se boriti protiv nasilnog premlaćivanja ili kontaktirati policiju (koja, kad smo već kod toga, ne bi pomogla jer, nasilje u porodici u ovom trenutku u Maroku nije krivično djelo).
Koje je njeno rješenje za narušavanje ljudskog dostojanstva, slobode i sigurnosti? „Nadamo se da će vam ovi savjeti za ljepotu pomoći da nastavite sa svakodnevnim životom.“ Objasnila je: „Ovo je bolna i žalosna tema, ali povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, pokazat ćemo vam kako se našminkati kako biste prikrili znakove premlaćivanja. Ovo je tema o kojoj nam nedostaje hrabrosti da govorimo.“
Tek nakon ogromnih kritika televizijska kuća je objavila izvinjenje, navodeći da je to bila greška urednika.
To nije greška. To je doslovno prikrivanje činjenice da se nasilje nad ženama jednostavno ne registruje na radaru kao nešto što je odvratno, grozno, odbojno i neprihvatljivo.
Ne bismo prihvatili kad bi muškarac šetajući ulicom udario drugog muškarca. S pravom bi se uznemirili. Ne bismo krivili žrtvu, već optužili i zatvorili napadača.
Ipak, kad žene, iza zatvorenih vrata, pate i trpe, postajemo slijepi. Zapravo, mi tjeramo žene da preuzmu krivicu i tako osiguravamo da ne moramo gledati kako pate.
Ujedinjene nacije izvještavaju da je svaka treća žena na svijetu doživjela fizičko ili seksualno zlostavljanje, uglavnom od svojih intimnih partnera.
Svaku drugu ubijenu ženu u 2012. godini ubili su njihovi partneri ili članovi porodice. Nasilje nad ženama je epidemijskih razmjera – i mi ga prihvatamo kao potpuno normalno.
Nezamisliva je ideja da žene mogu i trebaju voditi normalan svakodnevni život dok trpe nasilje.
Upravo sada nasilje se može desiti nad vašom prijateljicom, koleginicom ili komšinicom. Moglo se desiti vama. Ili bi ti mogao biti onaj koji je nasilan prema svojoj ženi. To je pogrešno. Ne postoji „ali“. Pogrešno je.
Kao što su žene koje su protestovale protiv TV priloga i pokrenule peticiju jasno rekle: „Ne prikrivajte nasilje u porodici šminkom. Osudite nasilnika.“
Moramo prvo imati nultu toleranicju na nasilje i zlostavljanje nama najbližih u našim domovima da bismo žurili sa spašavanjem stranca na ulici koji je napadnut.
