ŽENA

Najinspirativnije muslimanke: Zarqa

„Morate svaki dan malo više prevazilaziti barijere da biste rasli i razvijali se kao zajednica“, sažima Zarqa Nawaz svoj stav prema životu.

6 Januara, 2013

Pripremila: Emina Lakić

Zarqa Nawaz je britansko-kanadska novinarka, spisateljica i rediteljica pakistanskog porijekla. Rođena je 1968. godine u Liverpulu, a odrasla u Torontu. Nakon što je 1992. godine diplomirala žurnalistiku na Univerzitetu Ryerson, radila je kao novinarka i reporterka za CBC Radio, CBC Newsworld, CBC Television's The National, and CTV's Canada AM. Zatim, navodeći da joj je novinarstvo počelo dosađivati, pohađa ljetnu školu filma i osniva produkcijsku kuću „FUNdamentalist Films”. Sa svojom produkcijskom kućom čiji je cilj, kako Zarqa kaže, vraćanje zabave u fundamentalizam (igra reči fun-zabava), ona koristeći komediju istražuje odnose između muslimana i njihovih susjeda u današnjoj Sjevernoj Americi. „Želim humorom rušiti stereotipe. Stereotip muslimana je čovjek koji tuče ženu i želi svijet dići u vazduh, a muslimanke inferiorna žena koja šuti.“

Zarqa Nawaz 2006. godine počinje sa snimanjem televizijske serije „Mala džamija u preriji” (Little Mosque on the Prairie) koja istražuje odnose muslimana i nemuslimana i pokušaje da se živi u harmoniji s religijom i sekularnim društvom u izmišljenom malom gradu u Kanadi, a njeno premijerno prikazivanje na CBC-ju, kanadskoj nacionalnoj televiziji, dostiže rekordnu gledanost. Serija je prikazivana u šest sezona na CBC-ju, kao i u preko 80 zemalja širom svijeta od 2006. do 2012. Godine, kad je snimljena posljednja, 89. epizoda ove komedije, svrstane u najgledanije u posljednjih deset godina na CBC-ju. Serija je osvojila brojne domaće i međunarodne nagrade kao što su: „the Canada Award at the Geminis“, nagrada publike za najbolju seriju u Švicarskoj („Audience Award for Best Series at the Cinema Tout Ecran“) i nagrada za najbolji scenarij u Italiji („the Maximo Award for best screenplay at Italy’s Roma FictionFest“). „Mala džamija u preriji” pokazuje da smo, bez obzira na razlike, iznenađujuće isti kad govorimo o porodici, ljubavi, sukobu generacija i našim stremljenjima da uravnotežimo svjetovni i duhovni život.

„Na vijestima se uvijek govori o muslimanima s ekstremnih pozicija. Naša komedija samo priča smiješnu priču o potpuno normalnim ljudima“, kaže Nawaz.

Prva epizoda serije počinje scenom: mladi Kanađanin, malo drugačije boje kože, što ukazuje na drugačije porijeklo, u odijelu i kravati, stoji u redu na aerodromu, priča telefonom i iznervirano viče u slušalicu: „Ako tata misli da je ovo samoubistvo, onda će to i biti“, nastavljajući s rečenicom: „Ovo je Allahov plan za mene.“ Odmah nakon toga obezbjeđenje ga vodi na ispitivanje, gdje mu je bilo potrebno mnogo vremena da objasni da je samoubistvo po njegovom ocu zapravo njegov iznenadni plan da uspješnu porodičnu advokatsku praksu u Torontu zamijeni socijalnim projektom u nekoj provinciji.

Nažalost, za razliku od te scene, negativna iskustva muslimana, posebno Arapa, nakon 11.9. na aerodromima u Sjevernoj Americi daleko su od fikcije. „Ljudi uvijek automatski pretpostavljaju da muslimani uvijek idu pravo i demonstriraju, izdaju fetve i pale ambasade.“

Pitanje prikladne odjeće za muslimanku igra jednu od centralnih uloga u seriji, upravo se sama Zarqa, kao žena koja nosi maramu, suočila s poteškoćama kad se preselila s porodicom, mužem i četvero djece, iz Toronta u malu ruralnu sredinu.

„Morate svaki dan malo više prevazilaziti barijere da biste rasli i razvijali se kao zajednica“, sažima Nawaz svoj stav prema životu.

Zarqa Nawaz je napisala i režirala nagrađivani dokumentarac „Ja i džamija” (Me and the Mosque) 2005. godine o ulozi žena u islamu, kroz historiju i danas u Kanadi kroz vlastitu perspektivu, koji će je kasnije inspirisati za „Malu džamiju u preriji“. Tema ovog dokumentarca je diskriminacija i barijere između muškaraca i žena u džamijama širom svijeta, što je metaforično povezano s odnosom prema ženama u samom društvu. Zarqa na ovaj način pokušava pokrenuti da se priča o ovom problemu, jer kad se počne pričati o problemu, onda se počinje i tražiti rješenje za njega.

„Veliko sporno pitanje u mom životu su barijere i diskriminacija u džamijama širom svijeta i želim da muslimani počnu govoriti o tome u većem broju. Pa sam napravila dokumentarac o barijerama i pregradama između muškaraca i žena u džamijama. Također, to je tema i druge epizode „Male džamije u preriji“, zato što je to pitanje o kojem zaista želim natjerati muslimansku zajednicu da počne pričati, jer po meni to je metafora za mnogo veći problem –a to je ponašanje muslimana prema ženama u njihovim zajednicama. Mislim da kao muslimani trebamo početi govoriti o ovim pitanjima ako želimo doći do mjesta odakle ih možemo početi rješavati.“

Zarqa je napisala još četiri pilot komedije: „Meka, Indijana“ (Mecca, Indiana) za ABC (2007), „Džordž i Džemila” (George and Jamila) za NBC (2008), „Kad je Hari sreo Nuru” (When Harry met Noora) za CBC (2009) i „Moja američka porodica” (My American Family) za Fox (2010).
Napisala je i režirala četiri kratke komedije: „BBQ muslimani“ (BBQ MUSLIMS -1996), o dvojici braće muslimana optuženih za terorizam nakon eksplozije roštilja u njihovom dvorištu; „Smrtonosna prijetnja” (Death Threat-1998), o mladoj muslimanki koja tvrdi da prima prijetnje smrću kako bi uspjela objaviti knjigu; „Random check“ (2005)
o mladiću koji kasneći na svoje venčanje biva uhapšen na aerodromu zbog boje kože; „Fredova burka” (Fred’s Burqa-2006), gde ukradena burka dovodi do zamjene identiteta, promjene karijere i istinske ljubavi. Sve su one prikazane na CBC-ju. „BBQ muslimani“ i „Smrtonosna prijetnja” su premijerno prikazane na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.