„Kad je islam došao u 7. stoljeću bio je ekstremno radikalan – što je neadekvatna riječ, jer nije dopušteno upotrijebiti riječ „radikalan“ ako si musliman, zato što bi to značilo da planiraš nešto dići u vazduh – ali islam je bio radikalan jer je poslanik Muhammed rekao da su žene jednake muškarcima, da su crnci jednaki bijelcima, da su bogati jednaki siromašnim ljudima. Mislim da se muslimani osvrću na to i govore ženama: „Gledaj, dobila si prava kakva niko nigdje nije imao na svijetu!“ I to je tačno, ali većina života muslimanki nije takva. I muslimanke su uhvaćene u procjepu, govori im se istovremeno da su ugnjetavane i da nisu ugnjetavane, ali niko ne pita muslimanke šta one misle. I u ogromnoj literaturi, glasova muslimanki je samo nekoliko.“

Taj nedostatak glasa ju je uvjerio da 2006. godine započne pisati višestruko nagrađivani blog „Spirit21”, gdje ona istražuje odnose muslimanki, muslimana, kulture i društva i, kako kaže, to je prostor gdje ona boji ovaj monohromni svijet, jer ne vjeruje da su crno i bijelo jedine opcije.

„Počela sam pisati jer nisam mogla naći nikoga ko izražava poglede utemeljene na kritičkom razmišljanju“, objašnjava Shelina. „Postoji taj stav da je islamski svijet nasilan, ugnjetavajući, antidemokratski i svi ostali stereotipi. A tu je i stav unutar muslimanske zajednice – i moramo biti iskreni  o njemu, koji kaže: ‘Zapad je loš’. Ali ja sam Britanka, ja sam muslimanka i ja sam sa Zapada.“

Uspjeh bloga, kao i Shelinin umor od užasnih knjiga koje govore o životu muslimanki, naveo ju je da  2009. godine napiše svoju priču,  knjigu  „Ljubav u marami” (Love in a Headscarf) koja na duhovit način govori o uspomenama na odrastanje kao britanska muslimanka. Ta knjiga je neka vrsta memoara o njenom ugovorenom braku i do danas je prevedena na osam jezika.

Janmohamed je svjesna na koji način nemuslimani vide ugovoreni brak i muslimanke generalno. Sjeća se posjeta knjižarama gdje je nalazila „police i police groznih knjiga i svih tih žena u crnim velovima na kamilama na koricama i naslova tipa – ‘Bila sam prodata u brak’.” Gotovo sve priče koje čitamo jesu o tome kako su muslimanke na neki način ugnjetavane, pa onda je vrlo lako odlučiti da je islam izvor toga.

„Znate, ovo je vrlo ozbiljan problem, ideja da žene nemaju slobodu izbora i da su prisiljene na nešto što ne žele, koji treba rješavati. Ali mislim da je jako bitno da kao dio šire slike o tome kako je biti muslimanka postoje ispričane neke pozitivne priče“, ističe Shelina i pojašnjava: „Islamski pogled na brak je taj da i žena i muškarac trebaju aktivno učestvovati u izboru osobe koju žele kao svog bračnog druga. I ne postoji duga procedura izlaženja, ali ono što je esencijalno je to da se dvoje ljudi sretnu, da razgovaraju onoliko koliko žele i da se jedno s drugim osjećaju ugodno.“