Istraživanje je ponudilo analizu trenutne situacije na terenu u FBiH, analizu odnosa očeva i djece, te analizu povezanosti ponašanja roditelja i djece i provedeno je na teritoriju 9 općina u FBiH (januar 2011-maj 2012).

Pokazalo je da polako dolazi kraj vremenima u kojima očevi u FBiH nisu bili direktno uključeni u odgoj svoje djece, te da oni u skladu sa svojim znanjem i mogućnostima žele biti dijelom života svoje djece. Ipak, prepreke koje postoje za očeve koji žele učestvovati u životima svoje djece kreću se od neprilagođenog dugog radnog vremena, nedostatka znanja do binarnog poretka po kome su društveno stigmatizirani oni očevi koji žele biti brižni i osjećajni roditelji. U prilog ovome ide i sve češće zagovaranje jednakih roditeljskih prava i jednakog kontakta s djecom kod očeva koji su u brakorazvodnim parnicama uskraćeni za njih. Ovi očevi nerijetko tvrde da su žrtve ne- pravednih odluka sudaca/sutkinja i socijalnih radnika/ca koji imaju predrasude prema njima  samo  zbog  toga  što  su  muškarci,  posmatrajući  ih  po  automatizmu  krivcima  i nasilnicima.

Stoga je potrebno raditi na promjeni popularnog diskursa koji ne govori o očinstvu i očevima i mijenjati stereotipe o tradicionalnim roditeljskim ulogama u porodici. Nuditi alternativne definicije očinstva i maskuliniteta kako bi se svijest društva (institucija, Centara za socijalni rad, škola, sudova) mijenjala. Uklanjanjem barijera, očevima pružiti neometanu priliku  da  učestvuju  u  odgoju  svoje  djece  (od  prisustva  porodu,  prisustva  školskim sastancima, odlascima ljekaru, manje intenzivnog radnog vremena itd.) Promoviranje ovakve uloge oca korisno je za očeve, majke i djecu i doprinosi boljem funkcioniranju porodice, zajednice i društva.