svaki dan, osim subote, 11.30-21.00
E-mail: info@nahla.ba
+387 33 710 650
Pravda se postiže nenasiljem!
Osnovni i najjači instrument nenasilja je čovjek, osoba koja jača svoje kapacitete za nenasilje radeći na sebi i posebno izoštravajući svoju prisebnost. Na tim temeljima se gradi i nenasilno političko djelovanje.
Sam pojam nenasilje dugujemo Mahatmi Gandiju, indijskom političaru i strategu nenasilnog djelovanja. Prema Gandiju nenasilje započinje odlukom za djelovanje. Gandi je uvjeren da je pasivnost u odnosu na nepravdu više nego li samo nasilje glavni problem – podržavatelj nasilja. U Gandijevom smislu, i u tome ga slijedi većina teoretičara nenasilja, istinska suprotnost nenasilju je pasivnost. Gandi stav nenasilja naziva sanskrtskom riječju ahimsa, koja pripada hinduizmu i znači ne naškoditi, ne nauditi (Mellon, Semelin, 1994:8). Ahimsa je stav prema svemu živome, prema životu, stav apsolutnog poštovanja života.
U sedmičnom časopisu Young India 12.8.1928. Gandi iznosi mišljenje da „nenasilje pretpostavlja sposobnost pojedinca da uzvrati udarac. Ali ono je svjesno i promišljeno suzdržavanje od nasilja“.
Nenasilni stav je protest protiv podrazumijevanja da je oružana odbrana neupitna, iako svjedočimo i živimo nakon rata sa svim posljedicama ratnog nasilja, od psihički istrošenih vojnika do silovanih žena, od iščupanih obitelji do siročadi, od potrganih veza i razorenih sela. Kao da nas iskustvo rata nije podučilo da naprosto osudimo nasilje, umjesto da se protivimo samo „nepravednom” nasilju.
Nije li argument o nužnosti nasilne odbrane u suštini odraz uvjerenja kako je nasilje efikasno?
U društvenim sukobima nenasilje znači svjesno se suprotstaviti strukturalnom i kulturnom nasilju, bez nadovezivanja na spiralu nasilja i time deeskalirati sukob. To je moguće ako razvijam otpor, a ne prihvaćam odbranu niti u njenom vojnom obliku, niti u njenom predočavanju kako je pravedno kao žrtva uzvratiti istom mjerom napadačima. To je jedno od osnovnih pravila nenasilnog djelovanja.
Gandi slikovito govori o odnosu zrna i biljke: Iz zrna kukuruza ne može niknuti bukva. Ne može se nasilnim načinom odjednom stvoriti društvo mira i pravde. Jer samo nasilje sadrži nepravdu i nemir prema nekome. „Mir nije cilj nego je već sâm put prema cilju mir.“
Jedno od ključnih pitanja za razumijevanje nenasilja je pitanje KAKO nešto činim? KAKO komuniciram, ne samo ŠTA je sadržaj moje poruke. Kako postižem svoj cilj? Kako sebe ostvarujem? Kako gradim društvo? Uvijek i iznova pitanje KAKO. Skrenite pažnju na diskusije u javnosti, na fokus koncentracije u razgovoru, na obrazlaganja kod donošenja odluka. U svim tim slučajevima, pažnja sudionika/ca interakcije usmjerena je na ŠTA. Na argumente, na ciljeve, na korist ili štetu… Rijetko, vrlo rijetko imate njegovane diskusije, u pravom smislu riječi dijaloge, u kojima ćete susresti osim oštroumnosti i prisebnost.
Inicijativa je alat nenasilne strategije. Onaj ko ima inicijativu, usmjerava. Studenti na beogradskim demonstracijama ranih devedesetih preuzimali su inicijativu razgovarajući s policijom; protestanti koji uvijek iznova izmišljaju načine kako da svoju poruku učine zanimljivom javnosti imaju inicijativu.
U proceduri nenasilne komunikacije ona/onaj koji otvara dijalog u ja-poruci preuzeo je inicijativu. Nenasilni otpor je način kako grupa može komunicirati svoje zahtjeve. Bez obzira na to radi li se o sukobu koji otpor inicira ili o otporu koji se budi na nečiji napad, ugrožavanje, svaki put je važno da nenasilno djelujući grupa ne odgovara na napad nego odgovara iz svojih zahtjeva; umjesto da se referira na ponašanje drugih/druge grupe ili protivnika, procjenjuje šta je negativno te se bori protiv negativnosti.
Konačno, osnovni i najjači instrument nenasilja je čovjek, osoba koja jača svoje kapacitete za nenasilje radeći na sebi i posebno izoštravajući svoju prisebnost. Na tim temeljima se gradi nenasilno političko djelovanje.
S obzirom na navedene smjernice, nenasilje se odnosi na druge parametre i smješta u drugačiji kontekst nego li nasilje. Suprotno predrasudi kako onaj koji „se za pravednu stvar ne bije i do žrtvovanja svog života“ zanemaruje pravdu, nenasilje se i te kako bori za istinu. Istinu koja nadilazi jednostranost iz revnosti nasilne borbe.
Nenasilje ne treba, da bi se ostvarilo, u borbi za pravdu zaboraviti dobrotu i mir koji pripadaju svim ljudima, pa i našem trenutnom protivniku. Tog sjećanja se ne treba odreći da bi bilo efikasno. Naprotiv, treba se uvijek sjećati da se nenasilje zalaže za vrijednosti ljudskosti. Zato:
Nije važno tko je u pravu
Nego tko je dobronamjeran.
Komu je do mira,
taj je važniji od onoga tko je u pravu.
Komu je do prijateljstva,
Taj je u pravu.
Tko ima razumijevanja,
Taj je u pravu.
Komu je do vedrine i do sloge,
Taj je u pravu.
Ovaj tekst je, uz pristanak autorice Ane Raffai, preuzet i prilagođen iz izvornih tekstova autorice “Nenasilje – političko djelovanje iz stava neškodljivosti” i “Teorijski koncept o nenasilju – I dio”.
