USPJEŠNE PRIČE

Mentoring za rast: Jasmina Karčić-Eyinc i Pamuk shop

Ciklus inspirativnih razgovora s 20 poduzetnica, polaznica Nahlinog programa Mentoring za rast koji realiziramo uz finansijsku podršku Ministarstva privrede Kantona Sarajevo i u saradnji s partnerskim portalom Bizbook.ba nastavljamo s Jasminom Karčić-Eyinc i Pamuk shopom.

30/06/2020

Jasmina Karčić-Eyinc je vlasnica Pamuk shopa – brenda finih, kvalitetnih i ugodnih odjevnih predmeta porijeklom iz Turske, koje donosi ovdje, na naše područje i plasira ih po pristupačnim cijenama.

Kad si prvi put poželjela da imaš svoj biznis?

Želja o vlastitom biznisu je uvijek postojala i uvijek se prožimala kroz male situacije u životu. Iako je postojala i bila dio mene, gotovo da nikad nije bila cilj na kojem sam radila. Nisam je shvatala kao želju za biznisom, već kao želju za projektom na kojem ću da radim. Ali ne sama. Željela sam da zajedno s onim ko mi bude partner u životu pravim korisne stvari za društvo.

Trebalo je vremena i trebalo je doživjeti da želja postane poziv na put kojim trebam krenuti. Tome je prethodilo i da nađem osobu, koja će gajiti iste vrijednosti i željeti ići istim putem kao i ja.

Kako se rodila ideja za tvoj biznis (iz ljubavi, trenda, istraživanja potreba tržišta)?

Ideja o webshopu je spoj trenutno aktuelnog načina kupovine, vještina, znanja i iskustava koje posjedujemo suprug i ja te potrebe da nam u životu uvijek budu postojane obje države, BiH i Turska.

Jesi li naišla na odobravanje okoline kad si krenula u poduzetništvo? Šta bi preporučila osobama koje nemaju podršku svojih najbližih ili kolega/ica iz branše, a žele se ostvariti u poduzetništvu?

Kad krenete u poduzetništvo, to je kao kad se odlučujute na bilo koji korak u životu. Uvijek će postojati ljudi koji će vas pozitivno “gurati” naprijed i ljudi koji će ipak misliti da ta ideja koju želite realizovati nije baš najbolji izbor za vas.

Ljude treba razumjeti, pogotovo one koji nas okružuju, jer oni žele najbolje za nas, a ujedno nas posmatraju iz svoje brižne tačke gledišta.

Moja sreća je da imam porodicu koja je uvijek uz mene, koja mi ukazuje povjerenje i svim srcem želi da uspijem u svojim namjerama.

To je jedna privilegija, upravo zbog prevelike doze emocija koju dijelimo s njima i zbog koje mnogi moji prijatelji i poznanici imaju teškoće u realizaciji bilo koje ideje.

Veoma je bitno pronaći ljude koji nas razumiju. Ti ljudi nisu nužno naše najbliže okruženje. Danas imamo sreću što postoje i organizacije kao što je Nahla, koja okuplja ljude s pozitivnom energijom, otvorenih vidika i nesebičnog dijeljenja podrške.

Kad ih pronađemo, trebamo ih čuvati. Ostali će se već nekako prilagoditi i vremenom će se posložiti kockice. I oni koji nisu shvatali, shvatit će, pa će čak i u nekom vremenu postati podrška.

Koji je najbolji poslovni savjet koji si dobila?

Teško je reći koji je najbolji savjet, potrebno je naučiti čitati između redova i u tome formirati svoje stavove. Mogla bih izdvojiti popularnu metodologiju dekatastrofizacije. “Šta je najgore što se može desiti?” – Propast će biznis, pa šta, idemo dalje. Barem smo probali.

Šta smatraš najtežim u procesu pokretanja biznisa u našoj zemlji?

Najteže u procesu pokretanja biznisa definitivno predstavlja način na koji su odgajane generacije kod nas. Okruženje nikad nije bilo ohrabrujuće. Danas se već to polako mijenja i sve je više ljudi koji se odlučuju na taj korak.

Mindset u kojem je idealan posao onaj koji dobiješ nakon završetka fakulteta, s radnim vremenom od 8 do 16 h, pet dana u sedmici, je najjača kočnica. Ona nas košta sveopćeg nezadovoljstva u životu, košta nas odlaskom u druge države, u kojima želimo naći sve to.

Dobro je da se gradi svijest o izazovima i pravilima novog vremena, u kojem čovjek treba da radi na sebi, da se ne ograničava i da pokušava na sve moguće načine da ostvari svoje ideje. Treba pogledati oko sebe i vidjeti šta se sve gradi. To je sve poteklo od nečije ideje, nečijeg napora, zalaganja, od nekoga ko nam je sigurno vrlo sličan. Ne trebamo otići u drugu državu kako bismo se uvjerili da je naše znanje veliko, da mi zaista nešto možemo napraviti, a u našoj zemlji se itekako ima šta napraviti.

Koja te osobina najviše sputavala u početku karijere, a koja ti je najviše pomogla?

Najviše me je sputavala činjenica da je biznis dugoročan projekat, koji zahtijeva mnogo vremena i posvećenosti. Možda se to može definisati kao osjećaj prevelike odgovornosti koju treba prihvatiti objeručke.

Međutim samouvjerenost je osobina koja je prevladala. Kad drugi mogu, zašto ja ne bih mogla?!

Tvoj sveukupni utisak o ulozi CEI Nahla u ženskom poduzetništvu?

CEI Nahla je jedna od rijetkih organizacija koju odlikuje profesionalizam. Već je postalo poznato koliko Nahla godinama ulaže u osvještavanje žene, njenih prava i mogućnosti. Mnogo je primjera koji govore o tim naporima i pozitivnih priča koje potiču druge žene da se pridružuju aktivnostima Nahle. Prva moja asocijacija na žensko poduzetništvo je zasigurno Nahla.