Filozofija Mullā Ṣadrā Širazija, iako predstavlja sami vrhunac kasne islamske filozofije i sintezu ukupnog muslimanskog intelektualnog angažmana, još uvijek nije valjano istražena i ostaje nepoznanica čak većini poznavalaca islamske filozofije, te osobito onima čija je znanstvena pažnja dominantno usmjerena ka tokovima i problemima zapadnog filozofskog mišljenja. Premda je riječ o originalnom i opsežnom znanstvenom opusu filozofa iz Širaza, koji nudi mogućnost dubljeg upoznavanja sa intelektualnom baštinom muslimanskog filozofskog genija ali i nesvakidašnji okvir za komparativni pristup i potpunije razumijevanje između Istoka i Zapada, valja kazati kako je njegova misao neopravdano ostala u sjeni klasika islamske filozofije, pri čemu primarno mislim na Al-Fārābīja, Ibn Sīnu i Ibn Rušda. Konačno, takvom stanju značajno je doprinijela i teza o “kraju” islamske filozofije sa smrću spomenutog Ibn Rušda, koja se nerijetko promicala na Zapadu i koja je postala temeljna referentna pozicija pri svakoj analizi muslimanskog mišljenja, čime su zanemarena raskošna višestoljetna pregnuća realizirana u oblasti filozofije, filozofske teologije i gnoze. Stoga će izlaganje filozofije Mullā Ṣadra, kao najznačajnijeg predstavnika isfahanske filozofske škole iz XVI i XVII stoljeća, pokazati neutemeljenost teze o “kraju” islamske filozofije i naznačiti kontinuitet muslimanskog filozofskog mišljenja.