(William C. Chittick, SUFIJSKI PUT SPOZNAJE, Ibn al-’Arabijeva metafizika imaginacije, u prijevodu profesora Rešida Hafizovića, akademika i teologa i izdanju Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu)

… Zašto je Ibn ‘Arabi tako značajan? Jednostavno zato što nudi najdetaljnija i najprodubljenija izlaganja islamskog razumijevanja Boga, univerzuma i ljudske duše, koja se uopće mogu pronaći u bilo kojem vremenu ili na bilo kojem mjestu. Nije bez razloga što su ga njegove pristalice nazvali Al-Shaykh al-Akbar (Najveći Učitelj). On je, naravno, bio i kontroverzan, kao što je bilo za očekivati od bilo kojeg mislioca koji je kazivao ljudima da je njihova primarna zadaća prema Bogu da Ga razumiju poradi sebe i po sebi.

Drugim riječima, ljudi se trebaju približavati Bogu ne jednostavnim taqlidom, ‘oponašanjem’, već i tahqiqom, ‘duhovnim ozbiljenjem’. Oni moraju sezati ponad formalnog naučavanja, primljenog od učitelja, i pronaći, spoznati i pojmiti Boga poradi sebe i po sebi… Ibn ‘Arabijeva djela su odaslala snažan poziv svima onima koji su u potrazi za Bogom, a taj poziv je iznio ozbiljne probleme pred tradicionalne učenjake, koji su željeli da njihovi sljedbenici slijepo prihvaćaju sve što oni kažu.

… Ibn ‘Arabi je danas najbolji raspoloživi vrutak koji može pomoći ljudima da shvate kako da sačuvaju svoju ljudskost i, istodobno, da se saosjećajno pozabave svijetom u najširem smislu. Ah, to nije tako jednostavna zadaća, a ispunit će je samo oni pojedinci koji žele, pojedinačno i samostalno, posvetiti svoje živote potrazi za duhovnim ozbiljenjem. ‘Traži znanje,’ veli Vjerovjesnik, ‘od bešike do motike.’ Prvo znanje o kojem ovise sva druga znanja jeste spoznaja samoga sebe. To je ono znanje koje se nikada ne može naučiti u školama i na univerzitetima…