U ovom radu je izneseno kurʼansko gledište o mišljenju, racionalnosti i kritičkom razumu: ono, svojim kritičkim i cilju usmjerenim dimenzijama, daje skup smjernica koje osiguravaju njegovu svrhovitost i čistotu od negativnih redukcionističkih utjecaja. Takve smjernice šire dimenziju duhovnosti, uz shvatanje da ono mišljenje koje ne oblikuju moral i vjera može izgubiti smjer i svrhu, pa čak i naštetiti ljudskom dobru.

Rad počinje diskusijom o božanskim znakovima, ajetima, i istaknutom mjestu koje oni zauzimaju u kurʼanskoj koncepciji mišljenja. Druge teme obuhvataju identifikaciju izvora znanja u Kurʼanu, faktore koji sprečavaju racionalno razmišljanje te jednu historijsku skicu zlatnog doba naučne kreativnosti i njenog potonjeg nazadovanja.

Kratki odlomak je posvećen idžtihadu i tome gdje se on uklapa u plan analize o mišljenju, iza kojeg slijedi kratko poređenje islamskog i zapadnog viđenja racionalnosti.