Ova knjiga je zbirka sedam poglavlja koja istražuju doprinos studija o ciljevima (mekasid) i ključnim temama javne politike u islamu. Premda je prisutna nit koja povezuje poglavlja, svako od njih predstavlja nezavisan argument i svako se može čitati nezavisno od ostalih. Glavni motivi ovog napora su dvojaki: prvo, autorica nastoji pokazati da je ciljni (mekasid) pristup neophodan za teoriju i praksu javne politike u islamu. Drugo, autorica nastoji da piše iz perspektive politike, a ne političke nauke. Većina djela islamskih učenjaka koji se ne bave neposredno islamskom jurisprudencijom pisali su iz ove druge perspektive, ostavljajući tako prazninu na području studija politike.

Javna politika u islamu nije samo vještina niti samo nauka, nego ona uključuje elemente i jednog i drugog. Vještina počiva u sposobnosti identifikacije, razvoja i predstavljanja alternativa na načine kojima se različite zainteresirane strane uvjeravaju o potrebi preferiranja određenog kursa djelovanja. Ona je nauka do mjere do koje je utemeljena na korpusu znanja koje je dostupno u primarnim izvorima, Kur’anu i sunnetu.