Za razliku od svog zapadnog parnjaka, islamska jurisprudencija nije ograničena na naredbe i zabrane, a još manje na naredbe koje donosi sud. Njen obim je mnogo širi i tiče se ne samo pitanja šta čovjek mora, odnosno šta ne smije učiniti, nego i pitanja šta čovjek treba, odnosno ne treba činiti, kao i mnogo šire područje u kome je čovjekova odluka da nešto čini ili propušta činiti u njegovoj vlastitoj prerogativi.