Roman zasigurno najboljeg i najorginalnijeg savremenog egipatskog književnika - Bahaa Tahera, Oaza zalazećeg sunca nastala je na osnovu istinite priče s kraja 19. stoljeća o egipatskom policijskom oficiru poslanom da sakupi porez u buntovnoj oazi Siva, istoj onoj u kojoj je nekada Aleksandar Veliki proglašen božanstvom, egipaskim faraonom, sinom Amona u Oazi obožavanog kao božanstvo zalazećeg sunca i u egipatskoj mitologiji sjedinjenog sa božanstvo sunca Ra. Takođe, pretpostavlja se da su Oazu, kao krajnju tačku zapadnog horizonta, stari Egipćani smatrali i Ozirisovim kraljevstvom smrti gdje duše žive vječno.

Takva prekomanda kazna je za podršku patriotskom pokretu domoljuba Arabi - paše i pokušaju oslobađanja Egipta od gustoće britanskog uticaja. Na putovanju ga prati njegova supruga Irkinja, zaljubljenica u staroegipatsku historiju, u nadi da će pronaći hram vekikog vojskovođe i postati svjetski poznata.

Kada u Oazi susretnu domaće Berbere, u davna vremena pristigle iz Magreba, uvjek neposlušne prema centrlnoj vlasti, sukobi će se različiti pogledi na svijet, istočnjacki domoljubni s istočnjackim izdajničkim, zapadni orijentalistički sa zapadnim liberalnim, pretjerano konzervativni s iskreno religijskim i na osnovu njih ćemo prepoznati aktuelne životne dileme toliko bliske i nama samima.